Stipić i Anica Balažević. To su bile salašarske djevojke koje su, nadahnute svojim talentom i maštom, u slobodno vrijeme plele slamu. Narod ih je jednostavno zvao divojke slamarke. Potporu za svoj rad dobile su i od tadašnjeg biskupa Lajče Budanovića i svećenika u subotičkim župama gdje se slavila Dužijanca. Dakle, ova se umjetnost polagano rađala, poticala i usavršavala u okrilju Katoličke crkve a na tradiciji bunjevačkog narodnog folklora - pletenja slame, vezano uz

». Družba sestara Naše Gospe Zagreb je samostalna redovnička ustanova nastala u Subotici 1930. godine. Prva je vrhovna glavarica Družbe, koja je imala sjedište u Subotici, bila s. Marija Anunciata Kopunović. Ona je uz pomoć biskupa Lajče Budanovića odgojnu karizmu sestara Naše Gospe počela njegovati za hrvatske djevojčice. Zbog političkih prilika u godinama prije II. svjetskog rata htjeli su upravu prenijeti u Hrvatsku, u Zagreb. U tome su naišli na pomoć i suradnju bl.

Andrijom Kopilovićem, te otpravnikom poslova u hrvatskom veleposlanstvu u Beogradu Ivanom Starčevićem. Na putu u Suboticu nadbiskup Bozanić zastavio se u Bajmoku, rodnom mjestu sadašnjega subotičkog biskupa i nekadašnjeg biskupa Lajče Budanovića. U župnoj crkvi sv. Petra i Pavla kršten je i sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić, karmelićanin. Nakon kratke adoracije pred svetohraništem i molitve za proglašenje blaženim karmelićana o. Gerarda, nadbiskupa Bozanića

do 22 sata, a prometni su policajci preusmjeravali vozila prema Gospiću i Gračacu U Kupinečkom je odvojku, pak, ukradena 6000 kuna vrijedna "buba ", čija je vlasnica Ivana S. ( 47 ), a u Ulici Hrvatskog sokola fiat uno, čiji je vlasnik Lajče K. ( 53 ) oštećen za 28 tisuća kuna. Na meti kradljivaca je u Sachsovoj ulici bio i 40 tisuća kuna vrijedni volkswagen golf 1,9 TD, vlasništvo Florije G. ( 35 ), a bez četverokotačnog ljubimca je ostala i Josipa K. ( 75 ), čiji je 55 tisuća kuna

odobrio je sv. Pio X. 25.02.1907. godine, a kasnije isto tako i Pio XI, preuređene prema novom Crkvenom zakoniku ( 02.01.1930 godine ). Kad se nakon I. svjetskog rata velik dio redovničkih kuća našao po Jugoslaviji, zalaganjem biskupa Lajče Budanovića za njih sve stvorena je samostalna Družba Siromašnih Bačkih Sestara Učiteljica Naše Gospe Papinskog prava s Pravilima od 1930. i maticom u Subotici. Početkom II. Svjetskog rata 1941. godine Bačka je opet došla pod Mađarsku .

povijesti jer su u njemu predstavljeni hrvatski crkveni velikani, od već spomenutoga zagrebačkog biskupa Martina Borkovića s početka 17. st. preko poznatih zagrebačkih, sarajevskih i drugih ( nad ) biskupa, do subotičkoga biskupa Lajče Budanovića s početka 20. st. Nekoliko je cjelina posvećeno hrvatskim pjesnicima, skladateljima, slikarima i kiparima koji su u svojim umjetničkim djelima slavili sv. Josipa, a objavljene su i slike crkava u Hrvatskoj i Bosni i

XVII. stoljeća, preko prosvjetiteljskog poleta nacionalnog preporoda koji u drugoj polovici XIX. stoljeća dobiva zamah zahvaljujući radu biskupa Ivana Antunovića i svećenika Paje Kujundžića, do angažiranja Blaška Rajića i biskupa Lajče Budanovića u društvenom životu u doba Kraljevine Jugoslavije. Procesi asimilacije u okvirima Monarhije kao i Jugoslavije bili su permanentna opasnost za očuvanje samosvojnosti te relativno malobrojne skupine. Nacionalno

Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i razvitak seoskog prostora Vukovarsko-srijemske županije susret vezan uz mogućnosti legalizacije postojećih objekata namijenjenih stočarskoj proizvodnji. Na gospodarstvu obitelji Lajče Gašparića, nadaleko poznatog proizvođača svinja iz Tovarnika, prekrasnog mjesta na krajnjem istoku Hrvatske, bogatog oranicama, šumom i voćnjacima, održan je 9. rujna u organizaciji Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i

prostorom i eksponiranim konstrukcijama i materijalima opekom, armiranim betonom i staklom neosporno svjedoči o živoj prisutnosti napredne bauhausovske misli u arhitektovu opusu i zagrebačkoj sredini . Lajče Gašparića, nadaleko poznatog proizvođača svinja iz Tovarnika, prekrasnog mjesta na krajnjem istoku Hrvatske, bogatog oranicama, šumom i voćnjacima, održan je 9. rujna u organizaciji Upravnog odjela za poljoprivredu, šumarstvo i

predvodio je tajnik Subotičke biskupije mons. Mirko Štefković, a s njim je suslavio župnik István Palatinus. Prigodom moljenja Bunjevačkog puta križa, koje je predvodio Stipan Bašić, čuo se i obnovljeni stari napjev iz molitvenika Lajče Budanovića koji je po sjećanju Đule Milodanović notirao Vojislav Temunović, a pjevao ge je zbor sv. Cecilije iz franjevačke crkve pod ravnanjem časne sestre Mirjam Pandžić. Izložba fotografija križeva krajputaša i Bunjevački put

je Blaško Rajić, poznati bunjevački tribun. On mu je bio vjeroučitelj, a bio je i njegov ministrant. Bio je član Križarskog bratstva u toj župi, a nakon Drugog svjetskog rata član pjevačkog zbora. To, kao i djelovanje drugih dušobrižnika - Lajče Matkovića, Gavre Crnkovića, a osobito Ivana Kujundžića, utjecalo je da je Naco Zelić još kao srednjoškolac spoznao svoju nacionalnu pripadnost i svoje obveze u svezi s njom i uključio se u društveni život hrvatske zajednice u Subotici ,

Avilske ( zaštitnice subotičke katedrale ) u spomen 400. godišnjice njezine smrti, grb kardinala Franje Kuharića, grb pape Pavla VI. ( kojeg mu je osobno darovala kad je bila u Rimu lipnja 1976.; čuva se u Vatikanskom trezoru ), grb biskupa Lajče Budanovića, franjevački grb, karmelski grb i ost. [ 5 ], kruna pape Pavla VI ., zaj. rad Marije Ivković Ivandekić i Kate Rogić, izložen u Vatikanskome muzeju [ 7 ]. Kad je bilo politički opasno izrađivati krune, izrađivale su liturgijske

PREVRATA 2000. O knjizi su govorili dr. sc. Robert Skenderović, dr. sc. Aleksandar Vukić i Tomislav Žigmanov, autor Otvorena je izložbe likovnih radova članova Grupe 69 "SKLAD RAZLIČITOSTI" Predstavljerna je zbirka pjesama : Lajče Perušić - IZA LICA četvrtak 6. listopada 2011. Održan koncert Nina Kobler - Kristina Bjelopavlović-Cesar Tekst sućuti obitelji Habsburg, članovima i prijateljima u ime Hrvatske Paneuropske unije Gospodin je pozvao čovjeka koji je

i novina, te uz kazalo imena - u knjizi su i dvije vrijedne bibliografije: o bačkim Hrvatima od 1945. - 1968. i autorova ( nepotpuna ) bibliografija od 430 jedinica, a govoreći o knjizi svakako treba naglasiti i riječi subotičkog biskupa Lajče Budanovića, koje prof. Sekulić navodi kao moto knjige i kojih se pridržava cijeli život: ' Triba zabilužit sve o nama i pisat o onome što je naše '. Te jednostavne riječi mogu i morale bi biti moto svima nama, jer mi Hrvati, iz raznoraznih

su bunjevački političari koji su se uspinjali slijedeći direktive radikalskih vođa iz Beograda, poput Marka Jurića, dio činovnika odvjetnika i učitelja.4 Na drugoj su strani najistaknutiji crkveni velikodostojnici, poput biskupa Lajče Budanovića, zatim Blaška Rajića, političari, poput Josipa Vukovića-Ä ide, te mlada inteligencija, predvođena književnicima Aleksom Kokićem, Petrom Pekićem. Između ta dva antipoda, dva pogleda ali i odgovora na aktualne probleme ,