. Osim navedenih koji su skrbili o Arhivu grada Zagreba, potrebno je spomenuti i Ivana Krstitelja Tkalčića, Emilija Laszowskog i Josipa Janekovića (gradskog oficijala i arhivara).

Zmaja predložila je da se objekt upotrijebi za neku kulturnu svrhu. U ime Družbe su Velimir Deželić i Emilije Laszowski predložili tadašnjem gradonačelniku Milanu Amrušu da se u kuli nad Kamenitim vratima urede gradska knjižnica, muzej

prenesen je u kulu i spašen od daljnjeg propadanja. Sređivanje i obradu gradiva obavio je zemaljski arhivar Emil Laszowski koji je uskoro imenovan i kustosom Gradskog arhiva. Brigu oko materijalnog uzdržavanja Arhiva vodilo je Gradsko

misli, da ne može pristati na ove pogodbe... nalaže nam čast i dužnost, da pokušamo zadnje: da se latimo oružja ". ( Laszowski : Rudarstvo u Hrvatskoj, II. Zagreb 1944., str. 118 - 120.)

žrtvama zagrebačkog potresa (1880) i Istaknuti Zagrepčani poljskog podrijetla (Adolf pl. Mošinsky, Emilij pl. Laszowski , Eduard Slavoljub Penkala, Vanda Kochansky-Devidé).

lijevog tankoćutnog svećenika don Ivana Grubišića, već bi se dalo primijeniti i za ovaj viteški cirkus i trash. Laszowski osmislio je Bratstvo Hrvatskog Zmaja. Zmajevsku udrugu golemog hrvatskog dostojanstva. Ne znam što bi na sve rekao

svojim suvremenicima. I nikad nisam zaboravil naznačiti izvor. A to su dvojica Horvata, Rudolf i Josip, pa Emilije Laszowski , Đuro Szabo, Franjo Bundak, Ivan Uličnik i, naravno, dvije doktorice za stari Zagreb, Lejla Dobronić i Olga

u crvenom rukavu drži srebrnu sablju, a iznad nje zlatna kruna. Prema pečatu iz XVIII. stoljeća boje rekonstruirao Laszowski , 1936. godine.

kao Biskupec. Sajamski privilegij dobiva 1804. godine. Prema pečatu iz 1671. godine boje grba rekonstruirao je Laszowski .

vlasnik bila je obitelj Thurn und Taxis koja ga je 1928. g. darovnicom predala Družbi Braća Hrvatskoga Zmaja. Emilij Laszowski , jedan od osnivača navedene družbe sin je ozaljskoga kraja, rođen u Brlog-gradu kraj Kamanja. U Ozlju je, također,

a još danas ga nazivlje narod Sokolcem ". Kasnije, u svojem drugom članku o Brinju, godine 1941. povjesničar i arhivist Laszowski spominje grad Sokol. Članak je obradio skup obitelji Frankopan na Modrušu, 12. lipnja 1449. godine, na kojem su

sva tri u bihaćkom kraju. Moguće da je ovdje riječ o nespretnoj zabuni iskusnog povjesničara, ali je vjerojatnije da je Laszowski mislio na utvrdu Sokolac u Furjanu, sjeverozapadno od Bihaća (danas u sastavu Grada Slunja), koja u nekim izvorima ima

Gradskoga poglavarstva za svoje sjedište dobila prostor u kojem je osnovala Muzej. Veliki meštar Družbe, Emilij pl. Laszowski , gotovo dva desetljeća jedini namještenik, kustos i ravnatelj Muzeja, trudio se ispuniti dodijeljenih 96 četvornih

Zagreba u povodu obilježavanja tisućite godišnjice Hrvatskog kraljevstva u kojoj je Muzej sudjelovao, a Emilij pl. Laszowski uspostavio suradnju s budućim ravnateljem Gjurom Szabom i Ljubom Babićem, glas o Muzeju dospio je do publike.