stoljeća) nije bilo naznake primjena. Tek je s pojavom opće teorije relativnosti, u dvadesetom stoljeću, geometrija Lobačevskog našla svoju primjenu. Taj primjer pokazuje da se unutar matematike može formulirati skup postulata iz kojih se izvode

analitičke geometrije. U 19 - om stoljeću otkriveni su novi "neeuklidski" tipovi geometrije kao što je geometrija Lobačevskog i Riemannova geometrija. Riemannova geometrija dio je suvremene diferencijalne geometrije. Felix Klein u svom

zapažen i u međunarodnim razmjerima. Vladimir Varićak (1865. - 1942.), poznat po sustavnom istraživanju geometrije Lobačevskog i interpretiranju teorije relativnosti u 3 - dimenzionalnom hiperboličkom prostoru. Istraživao je i matematičko

teorijom ravninskih krivulja, teorijom funkcija, a najznačajniji su mu radovi na području neeuklidske geometrije Lobačevskog i specijalne teorije relativnosti koju je interpretirao uz pomoć geometrije Lobačevskog. Dokazivao da je fiz.

neeuklidske geometrije Lobačevskog i specijalne teorije relativnosti koju je interpretirao uz pomoć geometrije Lobačevskog . Dokazivao da je fiz. prostor negativne konstantne zakrivljenosti. Izveo Lorentzove transformacije i Einsteinovu

geometrijski sustav. Matematičari tadašnjega vremena daljnjim proučavanjem došli su do zaključka da se geometrija Lobačevskog može promatrati na hiperboloidu u \ mathbb R ^ 3, zbog čega i dobiva naziv hiperbolička geometrija. Osim modela na

u znanstvenom smislu. Jednostavno, to su paralelne linije koje se ne sijeku. Čak ni u nekoj izvedenici geometrije Lobačevskog , jer dosad nisu primjećene nekakve nesuglasice u fizikalnim modelima koji bi najavljivali kako postoji neka

(geometrija tijela). Euklidova je geometrija u današnje doba uglavnom prihvaćena, iako u geometrijama Lobačevskog i Reimanna (koje kasnije koristi i Einstein za svoju Teoriju relativnosti) ta euklidska geometrija nije do kraja u

sustav ipak prihvatiti kao valjan za potrebe proučavanja geometričnosti fotografije bez obzira što i geometrija Lobačevskog može koristiti za shvaćanje fotografije, međutim zbog njene izrazite složenosti i apstraktnosti nećemo ju za sad

jednadžbe, a važni su njegovi radovi na području topologije te interpretacija geometrije ruskog matematičara N. I. Lobačevskog . Zasnovao je specijalnu teoriju relativnosti. Bio je idealist i borio se protiv materijalizma.

noćas oko 19:25 na rekordnoj blizini od 27,000 kilometara. Lobačevskog nisu u vezi, možda jednom u nekoj nezamislivo dalekoj budućnosti i budu. Priča o PZO ovdje je samo ilustracija

, tj. zašto se samo psihopate međusobno ne tuku? Odgovor na to pitanje nalazimo u knjizi Politička Ponerologija, A. Lobačevskog : kada u nekoj državi zavlada patokratija, što je prilično čest slučaj, onda ta patološka manjina na neki način

prvu neeuklidsku geometriju. Posljedice su ovoga otkrića iz 1826. godine nekoliko desetljeća nakon smrti Lobačevskog dovele do razvoja općenite teorije neeuklidske geometrije, značajne za shvaćanje novih koncepata prostora i

te promjene je da u hiperboličkoj geometriji zbroj kuteva u trokutu mora biti manji od 180 stupnjeva. Ideje i radovi Lobačevskog bili su kritizirani i loše prihvaćeni za njegova života, a on je bio optuživan za plagijatorstvo. Njegovi rezultati

medija učiti od Homera, Ezopa, Demokrita, Heraklita, Arhimeda, Pitagore, Euklida, Spinoze, Kanta, Darvina, Marxa, Lobačevskog , Poppera, Rusella, M. Vlačića, R. Boškovića. J. J. Strossmayera, pa sve do Hawkinga i Chomskog. Bliski susreti i