slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "lokativ".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
mišljenja šta je jeste a šta nije Imoart i tuča na docu ... Tko, što, kako, zašto ... komu, čemu, lokativ Sve vuče na imoart, no ipak je priča totalno druga . nek naslov ipak ostane . A dobro, shto je u
hvalite i šaljete . Nema maltene pošatene fešte, ni svetka, ni svadbe, ni krštenja, da nije u lokativu . Zato : flašu na stol za inspiraciju, tipkovnicu, i udri po lak ( š ) im drogama Dekriminalizacija
ovo uredno proci, i svake godine za svoj rodjendan ponovno se testirati na TBC . 02.11.2006. četvrtak LOKATIV MENE Opet moji upitnici . Ma nisam u crnjaku, niti mi je loshe . Danas je dobro - i fizicki i psihicki
svitanje I sunčeve zrake zlatne boje . Leonardo ( kokolo 09.11.2006., 19:32:30 ) 02.11.2006. četvrtak LOKATIV MENE I ja citam pazljivo . Mene fascinira SH . To je od vjezbe ili ... Zašto je mastam, a ne mashtam
svi snovi bili loši . Spremao je maturalni ispit iz hrvatskog jezika i tamo negdje između proučavanja lokativa i instrumentala radio je objavio da je započeo još jedan rat . Amerika je opet napala nekoga radi nafte
čitao različito . I u jeziku su zadržali neke posebnosti, na primjer u deklinaciji različit dativ, lokativ i instrumental množine ( dativ ženam, lokativ ženah, mjestih, instrumental ženami, narodi ) . Ali
posebnosti, na primjer u deklinaciji različit dativ, lokativ i instrumental množine ( dativ ženam, lokativ ženah, mjestih, instrumental ženami, narodi ) . Ali široka se ilirska ideja pokazala neostvarljivom
pridjevi i brojevi . U hrvatskom jeziku postoji sedam padeža : nominativ, akuzativ, genitiv, dativ, lokativ , instrumental i vokativ . Svojstvuje ih promjena nastavka u riječi, uz izuzetak lokativa, koji je
dativ, lokativ, instrumental i vokativ . Svojstvuje ih promjena nastavka u riječi, uz izuzetak lokativa , koji je istovjetan dativu ( osim kod nekih zamjeničnih i pridjevskih oblika ), ali zahtijeva prijedlog
jeziku postoje uz 4 padeža koje znamo iz njemačkog, dakle nominativ, genitiv, dativ i akuzativ još i lokativ , instrumental i vokativ . Dakle, onaj tko će pretražiti hrvatsku deklinaciju, tome će sustav izlistati
pokazati da to baš i nije bilo tako dobro . Nakon večere, osim onih koji su nastavili lokati ( to je lokativ od glagola piti ) žestoka pića i otišli proslaviti prvi dan u Egiptu, strovalili smo se u krevet .
Znate kako je u jeziku - jučerašnja pogreška danas je pravilo . Nitko više ne spominje nekoć pravilan lokativ zamjenicâ tko i što : ( o ) kom, ( o ) čem . Naprotiv, forsira se isključivo ( o ) kome / komu,
stari množinski nastavak muškog roda ane, kao i recimo Pakoštane, Zavojane, Pađene, te bi prema tome lokativ trebao glasiti ovako kako sam ga napisao . Međutim, čuo sam da ga mnogi dekliniraju prema Beranama
dokumentima : Punta Loni, što je domaći narod na starohrvatskom prevodio kao " Koncilun " gdje je Konci lokativ od riječi konec, a L un izvedenica od latinskog leo, leonis = lav . Također postoji i varijanta da
svakog promišljanja o stvarnosti, trenutku, sudbini našoj ugodnoj, nadolazećoj, neizbježnoj . U lokativu . Slično kao što je nekad svako ' promišljanje ' bilo obojeno crvenkastim tonovima u kojima se caklila
daju prednost navesku - oga / - ega u genitivu jednine, - omu / - emu u dativu i bez naveska - om u lokativu ; drugi - og, - om, - om ; treći - oga / - ega, - omu / emu, - ome, a svi zajedno objašnjavaju
zagane ( problema ) : " Da ne bude sve jednostavno, pobrinuli su se jezikoslovci . Kad je pak riječ o lokativu jednine muškoga i srednjega roda u pridjevno-zamjeničnoj sklonidbi, danas se u tekstovima pisanim
sliči srpskomu Vjekoslav Babukić u Ilirskoj slovnici iz 1854. na str . 209, izričito kaže da se dativ i lokativ trebaju " dobro razlučiti " jer se dativ svršuje na - mu ( - omu ili - emu ), a lokativ na - m ( -
se dativ i lokativ trebaju " dobro razlučiti " jer se dativ svršuje na - mu ( - omu ili - emu ), a lokativ na - m ( - om ili - em ), odnosno da se nikako ne smiju miješati ta dva padeža, a da se - ome jedino
- pitanje koje Babukić, a kasnije Mažuranić i Veber, jednoznačno rješava ( dativ - omu / - emu, a lokativ - om / - em tj. bez naveska ) za razliku od današnjih gramatika " ( Jezikoslovlje, god. 1., broj