prijave potpisivali da sudjelujemo na vlastitu odgovornost) dolazimo do točke, cvikamo, i kamo sada? Ugledah markaciju na stijeni iznad vodopada po kojoj se penje pomoću klinova. Prošli smo i to i nastavljamo dalje po markaciji prelazeći
kuće je još sat i pol. Put je dugačak 15 km, zbog uspona i silaza je poprilično naporan. Potrebno je dobro paziti na markaciju . Put traje oko 6 sati.
pri obnovi pojasnih markacija utvrdi da se povećao promjer drveta, umjesto pojasne markacije posta vljamo okruglu markaciju , a višak pojasne markacije ostružemo ili premažemo sivom temeljnom bojom.
ugažena i put krivuda, a skretanja nisu jače izražena, pa se ispod markacije ne postavlja strelica. Tada se na okruglu markaciju u uspravnom položaju postavlja samo jedan repić u smjeru sljedeće markacije.
, da bar grožđu Neobranom trnju, bršljanima, drveću, you name it... Trebali smo biti na vrhu smjera i pljunuti na markaciju , no sljedećih sat i pol do dva komunikacija se svodila na: - Još jedan skooook - Fuuuuck. I tako dalje i tako dalje,
nju povukao, od nje odgurnuo te, naravno, i stajao na njoj ubacujući frend za svaki slučaj: -). Kad smo napokon došli na markaciju smješak nam se rastegnuo od uha do uha i bez problema pronašli smo silaz (vrlo zanimljiv silaz, dabome) i sjurili se niz
su mali markaciju , koja uz uobičajeni planinarski znak ima i slovo »B«, izišli smo na cestu, a zatim odmah ulijevo poljskim putem u
put puno jače propuhao hladan vjetar od kojeg nas je ubrzo zaštitila šuma u koju se uvukla planinarska staza. Prateći markaciju stigli smo do šumskog puta, koji grebenom prelazi ovim dijelom Bilogore. Staza nastavlja lijepom bukovom šumom, a
najavljivali i odzdravljali. Lokalna arhitektura kretala se u trokutu: klet-vikendica-stambena kuća. Slijedeći markaciju stazom smo sišli u šumu i šumskim putem do kuća. U najdužoj ulici na ovom izletu (Vinogradarska ulica) uočili smo kuću sa
povijesnog nasljeđa ubrzo nakon Lojzekove kuće grupa se podijelila. Veći dio skupine nastavio je cestom ne vidjevši markaciju , a manji dio je skrenuo lijevo s ceste na markaciju i dalje stazom prema Stubacima. Zar mi je već došla u pitanje vodička
grupa se podijelila. Veći dio skupine nastavio je cestom ne vidjevši markaciju, a manji dio je skrenuo lijevo s ceste na markaciju i dalje stazom prema Stubacima. Zar mi je već došla u pitanje vodička čast? Što mi je od grupe ostalo? su misli koje su mi
15 - ak minuta stajanja na mjestu više ga nismo čuli. Zato odlučimo krenuti naprijed jer smo pomislili da su oni pronašli markaciju i krenuli sami naprijed. Nekoliko minuta poslije zovemo ostale koji se javljaju ovaj puta iza nas ali s lijeve strane,
s oblacima i maglom, svjetlo s tamom. Ovaj križ je na putu za Veliki Lubenjak (točka HPO) dobar orijentir izgubite li markaciju . Što reći za kraj, često su dobre stvari, dobri izleti i druženja svima na dohvat ruke, samo ju treba ispružiti.
bila za Krasno. Opet, ponavljam, sve i da uspijete doći do te neke visine autom, tim cestama, sumnjam da ćete ubosti markaciju od koje onda idete gore prema vrhu.
kojih 50 - tak minuta. Nakon 15 - tak minuta hoda stigli smo na mjesto odakle više nismo bili u stanju pronaći slijedeću markaciju , te smo nakon kraćeg odlučivanja odustali od daljnjeg uspona i krenuli natrag prema skloništu. Moram priznati da je