21 godinu. Svađa je potrajala oko 20 minuta, prštale su uvrede te su se međusobno optuživali da su lažljivci. Čondić je Matkoviću poručio da će uskoro sve uvrede morati ponoviti pred pravosudnim tijelima.

supruga i gospođa Matković bili su tvrdo uvjereni da je njih troje odgojilo Matkovićevu djecu, te da njih nije, da bi po Matkoviću djeca bila danas-sutra nitkovići. To svoje uvjerenje potkrepljivali su osobito s Vinkom, koji da se je najviše

ubrzo su se snašli te su uskoro sjedili i razgovarali se kao davni prijatelji. Urbanitzky nije oklijevao obznaniti Matkoviću kako stoji s njegovom prosidbom; on si je preduzeo da će i otići, a da osim Matkoviću ništa ne spomene, jer se je bojao da ga

nije oklijevao obznaniti Matkoviću kako stoji s njegovom prosidbom; on si je preduzeo da će i otići, a da osim Matkoviću ništa ne spomene, jer se je bojao da ga gospođe ne bi potpuno razumjele, sve da im se i ispovjedi, pa bi kraj toga Anka možda

da ga gospođe ne bi potpuno razumjele, sve da im se i ispovjedi, pa bi kraj toga Anka možda trpjeti morala. Zato je samo Matkoviću povjerio svoj i Ankin razgovor, a ovaj ga je shvatio te mu se od srca zahvaljivao da je razumio njegovo dijete.

je gospođa Vuković došla; Lešić je htio smjesta da pohrli u Matkovićev dom - makar pod kojom izlikom - no uto stiže njemu i Matkoviću vijest, da je debeli ravnatelj umro naglo od kapi, te njih dvojica poletješe odmah u sjedište ravnateljstva, odakle su

i o teoriju opirao; zato su njegovi nazori većma naginjali Lešićevim, ali provedbu svojih ideja ipak su prepustili Matkoviću kao iskusnijemu.

Matkovićevoj kući do neugodnih prizora, jer je gospođa Matković morala dati oduška svojim čuvstvima, spočitavajući Matkoviću svoju nesretnu udaju, njegovu jadnu službu itd.

nabavljeno iz Beča, pokućstvo za koje njegov posjednik možda nije još prije godinu dana niti znao da uopće postoji... Matkoviću nije išlo u glavu kako je to došlo da njegova djeca, djeca jednoga gospodarskoga upravitelja, nose zlato i svilu na sebi

, dok ne dođe do korice kruha, a onda se sav rad i mišljenje objesi na klin?... Matkoviću po glavi, kad je gledao one silne pripreme za pir, ono svagdanje donašanje raznih škrinjica i zamotaka sa pošte, od

. Matkoviću vidjelo se da je duboko ganut, te nije njegovo tamnocrveno lice bilo još puno neugodnije nego obično; još nijesu takove

dugo, doletješe kićene kočije; gospođa Matković sjede suznih očiju do Nele da ju isprati do pol puta; Neumayer, koji je Matkoviću na oprost samo ruku pružio, nađe se u neprilici, kada ga ovaj ogrli i poljubi. Nela zaboravila oprostiti se s ocem, te kad

najvjernijim oslonom koji uopće žena može imati. Matkoviću , koji je bio zabavljen oko službenih spisa.

deset forinti po jutru čistog dobitka imati... Matkoviću . Starac se nemalo začudi, kad je vidio razigrano i rumeno lice svoga zeta - ozbiljni Lešić rijetko je kada tako izgledao