O. Sviličića i Carevo novo ruho (A. Tonković Dolenčiċ po H. C. Andersenu); u zagrebačkom DK Gavella: Paraziti M. von Mayenburga i Opasne veze C. Hamptona, u Hrvatskoj kazališnoj kući Zadar: Hollywood A. Tonković Dolenčić, Tko se boji Virginije

, Marka Ravenhilla, Sare Kane, Martina McDonagha, Irvina Welsha, a toj plejadi dodaje i europske epigone tog trenda Mayenburga , Koljadu, Dukovskog te spominje Bena Eltona, kao i mnoge druge suvremene europske i svjetske dramati č are koji po

načitanost, aparat ogromne erudicije u pripremi i realizaciji predstave Ružni. Predviđalo se da skripta Mariusa von Mayenburga (njemački autor drame) i dirigentska palica Jerneja Kobala (ljubljanski redatelj) asimiliraju svojim viđenjima

ulomke iz predstave. Mayenburga u režiji Jerneja Kobala koja je na repertoaru u ponedjeljak, 18. ožujka u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz, otkazana

¶ Mayenburga , u režiji slovenskog redatelja Jerneja Kobala.

društva u kojem televizija dizajnira izgled naše zbilje. Za razliku od, recimo, njemačkoga pisca Mariusa von Mayenburga , koji u svojim dramama (Vatreno lice i Paraziti) dubinski, do bola, secira bijes, destrukciju i autodestrukciju

u formi, glumački ansambl je schaubuehnovski besprijekoran, oprobani suradnici poput Pappelbauma, Dupoueyja i Mayenburga na visini zadatka? Razlog treba tražiti u odabiru teksta, jer je Ostermeier najbolji kad u klasičnom predlošku

kamen spoticanja. Ponajviše se to odnosi na samo za ovu priliku napravljen prijevod i adaptaciju Mariusa von Mayenburga , čiji je kongenijalni Hamlet bio očišćen od viškova, funkcionirajući kao opori triler našeg doba, ali se rad na

drama, njihove egzistencije jednako su sive i nevažne, društveno su nevidljivi i nebitni. Međutim, tamo gdje u Mayenburga , Ravenhilla, Srbljanovićke ili Sare Kane prevladava pesimizam, potpuna emotivna hladnoća i mrak, u Jurkića ostaje

. Kao primjer dobra odrađivanja slična sadržaja u sličnoj okolini treba spomenuti Vatreno lice Mariusa von Mayenburga , po mišljenju dobra dijela kritike i najbolje predstave prošlogodišnjeg Festivala malih scena u Rijeci. Naime,

»Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, 20. siječnja, izvedena je hrvatska premijera drame Ružni, Mariusa von Mayenburga , u režiji mladog slovenskog redatelja Jerneja Kobala. Glumci Robert Plemić, Ivica Pucar, Barbara Rocco i Mitja

, da se ne zadržavamo na Dostojevskom, Zoli ili Vergi: što se pak tiče tranzicije, dovoljno je podsjetiti na Nijemca von Mayenburga ili Talijana Ammanitija koji čine »to isto«, no na neusporedivo višoj literarnoj razini. Tek toliko da se zna, i, po

, koji najavljuje novi krug patologije u likovima zlostavljanih kćeri, gotovo je najavio i Vatreno lice Mariusa von Mayenburga . Ljubljansko Mestno gledališče odlučilo se na hrabar repertoarni potez postavljanja tog provokativnog teksta i

Thomas Ostermeier u Schaubühne am Lehniner Platz (najavljeni, no i odjavljeni gost ovog festivala), te nakon toga von Mayenburga zadržao i kao dramaturga, a sudeći po slovenskoj predstavi, i redatelj ove izvedbe shvatio je i pomalo prepisao njegov

, da bi potkraj devedesetih zajedno s Thomasom Ostermeierom bio promotor nove europske drame, režiraju ć i djela Von Mayenburga , Ravenhilla i Kaneove. Njegove interpretacije klasika (Kralj Edip, Romeo i Julija, Hamlet) vinuli su ga u sam vrh mla đ