i ushićenju njegova vanrednoga duha... S mojim prijepisom Mecenova govora bijaše i sam pojeta zadovoljan. On je smjesta
red. Pojeti valjalo se preobući i navući neizmjerno široke Mecenove hlače, koje mu sizahu nešto ispod koljena. On je u tim
i jak krevet... To bijaše sveti običaj nakon svake gozbe u Mecenovoj sobi... Gosti se razilažahu na hrpe i pojedince. Neki
naš dobri duh, kumordinar. I uhvatim hladnu i glatku Mecenovu ruku da je cjelunem, ali on je ustegne; a ja počeh svoj
Hajde, hajde, Jilirci, vidjet ćemo... Izlazeći iz sjajnih Mecenovih soba opazim na učitelju da mu klonuše obadva kitnjasta brka
, da ne rečem gorku tišinu prvoga dana moga školovanja u Mecenovu dvoru... Petar bijaše visoka, plećata ljudeskara, garava
izreke? One čudnovate riječi? Dugačke stanke i zlovolja Mecenova ? Dovučem se u družinsku sobu. - Bilo je prodike, hi, hi -
pazio na Žorževo ćeretanje. Ali sve te priprave za dolazak Mecenove štićenice usplahiriše moj duh, pa otada i nijesam mislio na
... - i stisnuh se do prozora, gvireći nijemo u dvorište. U Mecenovu dvoru nastade žurba te začuh koračanje na hodnicima. Gusta
Žorž, zalažući velike komade pečenja i točeći krasno Mecenovo vino da su iskre vrcale iz njegova vijenca... - Deder, Vanča
svijet i knjige i nauk i ljudi i gospoda i taj dobrotvorni Mecenov dom i Mecena. Dok sam ja tako u sebi zadubljen sjedio na
... Dobro sam znao da je ona nova štićenica i rođakinja u Mecenovu domu... Noćas je htjedoh silom vidjeti i malo da ne
učite... - I ona me pusti, leteći tihim i žurnim koracima u Mecenov dom... Sada me obuze stid pred samim sobom. Što li to uradih?
Znam ja svoje Otada počeo sam živjeti novim životom u Mecenovu dvoru. Domjenci moji i Laurini bijahu rijetki, ali sve
i uhvati me za obje ruke... Tihi sumrak spuštaše se u dvor Mecenov ... - Sve je mirno - šapnem ja. - Vojska se razbila i raspršila