i zatvorena, i kad se svojeg uvjerenja nije odrekla, proglasili su je krivovjerkom i otpadnicom od Crkve i spalili na lomači u Parizu 1310. godine, kao kasnije i Jeanne d ' Arc. Neki smatraju da bi se preko svega i prešlo da je postupila kao Mechthilda i povukla se u samostan. Više od krivovjerja u njenom učenju inkvizitore je smetala njena neovisnost, javnost njenog djelovanja i sloboda duha. Drugi pak smatraju da je ipak bilo krivovjerja, ali bi se preko njega i prešlo da je bila

izražavanja što ih iskazuju riječi: plesati, poskočiti i pjevati, s teološko-filozofskim procesom od ljubavi prema spoznaji sve do največeg stupnja paradoksa čini draž i originalnost Mechthildinog opusa. Prema tom djelu Mechthilda ljubi Krista kao zaručnika prema kojem njeguje prisnu i erotički obojenu odanost. Osobito povezuje osječaje s njegovom mukom. To nikako ne znači obožavanje patnje - patnji, samoj, zatvoren je pristup u nebo - nego to identificiranje s

Radile su često u dijakoniji ( služenju, karitasu ), bavile se različitim obrtima ili kao učiteljice. Katkad ih je svečenstvo štitilo i potpomagalo, ali su ponekad bile i napadane, prije svega zbog svojih sklonosti da se bave teologijom . Mechthilda običava u svojim djelima upučivati često opore kritike Crkvi. Znamo danas da je magdeburška dijecezanska sinoda, oko 1260. iz zavisti prema prosjačkim redovima, željela begine prisiliti da im se za duhovnike dodjeljuju župni

je božanska jezgra, to je istinska ljubav. ( Ibid ) ( Ogledalo je prevedeno sa starofrancuskog na njemački, u izdanju Luise Gnädinger s pogovorom i primjedbama, Zürich-München, 1987 ). Autorica se služi slikama i opisima kao i Hadewijch i Mechthilda opisujući sedam stupnjeva uspona duše do savršenog sjedinjenja s Bogom. I kao i drugi mistici, posebno mistikinje, navodi svoju slabost i siromaštvo kao osnovu i svoju prednost ... jer Bog ne bi mogao smjestiti nigdje svoju bezgraničnu

niže, ali, jao, u oholosti pak mogu i od tebe otpasti. No, što dublje tonem, to je to što pijem slače. "( IV, 12, 38 sl. ). Gertruda od Helfte ( ca 1256. - 1302. ) Mechthildina mistika intimne Božje blizine nadahnula je redovnice u Helfti. Tamo je Mechthilda smatrana velikim autoritetom. Ona to govori sestrama u sedmoj knjizi: "Vi želite da vas ja poučavam, a ja sam sama takva neznalica. Sve što tražite od mene, nači čete tisuču puta u svojim knjigama." ( VII, 21, 291 ). Tri stvari otkriva ovaj

objašnjava ). Raznolika iskustva o Bogu dovela su te žene 13. st. do pisanja. Ova se raznolikost objašnjava kao od Boga dana i ona nas istovremeno upučuje na različite svjetove ( životne sredine ) u kojima se odvijao život ovih mističarki . Mechthilda od Magdeburga, Gertruda od Helfte i Marguerite Porete na primjer. Nešto ih povezuje, ali se čini da ih više toga razdvaja. Njihova djela, koja se doimaju autobiografskima, čitaju se prema onome što slijedi kao literarna umjetnička djela

čitaju. Tu sliku imamo pred očima kad spomenemo Gertrudu Veliku. Gertruda je ročena 6. 1. 1256. godine, na Bogojavljenje. O tome ona sama govori opisujuči jedno svoje vičenje. Več s pet godina dali su je u samostan i povjerili je učiteljici Mechthildi od Hackeboma. Več 27. 1. 1281. godine ima prvo vičenje koje je dovodi do obrata. Prije je životni cilj njenog učenja bllo stjecanje znanja, sada to postaje mudrost. Otada ima stalno mistička iskustva. Ona ih zapisuje od velikog četvrtka

od velikog četvrtka 1289. godine u svojem glavnom djelu "Legatus divinae pietatis" ( Poslanik Božje ljubavi ). Gertruda umire 17. 11. 1302. godine. Njena vičenja i njen mistični život uvelike se razlikuju od života i vičenja begina Mechthilde i Marguerite - sve je vezano uz liturgiju. Uredan život redovnice s redovnim moljenjem časoslova, biblijskim čitanjima i slavljenjem euharistije utemeljeni su na posve različitoj vrsti mističnog jezika. Gertruda piše na latinskom, a

riječi sadržana svoja iskustva o Bogu i vjeri kojima su se predstavile kao mističarke. Pored prirodne sklonosti, nadarenosti i porijekla izgleda da je bitna razlika meču njima bila način života kojim su se razlikovale meču sobom - Mechthilda se kao begina kasnije povukla natrag u samostan; Gertruda je bila redovnica; Marguerite je bila begina koja se bavila teologijom i završila na lomači. Jedno je sigurno: jedinstvena ženska mistika ne postoji. Bog je veči ili manji i uvijek

bila posve sama, dotaknuta sam neizrecivo blaženim strujanjem Duha Svetoga ( ... ) "( IV, 2,119 ) U srednjem smo vijeku i zato taj broj nije nikako slučajan. Upada nam u oči izvještaj o dvanaestogodišnjem Isusu u Hramu ( usp. Lk 2,41 - 52 ). Kod Mechthilde je to početak djelovanja osobite milosti. To se vidi po tome što je u dobi od po prilici 20 godina napustila. život plemkinje u dvorcu i u Magdeburgu započela živjeti kao begina. Sve su begine od 1200. godine pa nadalje sebi organizirale novi

bio tako nesiguran da se ona 1270. godine povukla natrag u samostan. U tom zaštičenom prostoru dovršila je uz pomoč svojih susestara svoju knjigu, točnije posljednju od sedam knjiga od koliko se sastoji "Strujanje božanskog svjetla" . Mechthilda je umrla oko 1270. iIi kasnije. Sedam knjiga je nakon nekog vremena podijeljeno u poglavlja. Mechthildin je jezik živahan. Upadaju u oči prijelazi od rimovane proze u stihove kao i visoka pjesnička snaga opisa. Primjer: "Plešem tamo ,

najbolje od svega, zbog velikog sjedinjenja s Bogom. ( HADEWIJCH, Letters to a Young Beguine, prijevod Eric Colledge u STONER, ABBY, Gender and the Medieval Beguines, http://www.spiritualitytoday.org/spir2day/91431peters.html ) Mechthilda od Magdeburga je prva od njemačkih mistikinja koja je pisala na narodnom ( donjenjemačkom ) jeziku pa se smatra osnivačicom njemačke mističke književnosti. Njene vizije i opise razgovora s Bogom skupio je i izdao njen duhovni voditelj

ali i skice o njenom životu, život Gertude od Hackeborna, vičenja Mechthildina itd. koje je zabilježila nepoznata redovnica. Mechthildinu "Knjigu osobite milosti" potajno su napisale u prvom redu Gertruda Velika i susestre kad je Mechthilda več bila bolesna i kad je počela pričati 0 svojim objavama. Gertruda od Hackeborna je s 19 godina izabrana za opaticu, a vodila je samostan 40 godina. Priredila je teren za izvanredno dobro obrazovanje svoje zajednice tako da je nabavila

sjajem svjetla božanskog otkrivenja. "( G: 2,1 ) Vičenje Krista vodi prema usredotočenosti na njegovo srce kao vidljivu sliku i izvor njegove ljubavi koja sve preplavljuje. Ovo čaščenje Srca Isusova razvilo se vjerojatno pod utjecajem Mechthilde od Hackeborna koja u svojoj "Knjizi 0 posebnoj milosti" u velikoj množini slika govori 0 Božanskom Srcu. Za Mechthildu je to Srce Isusovo u mnogom pogledu od odlučujuče važnosti: "kao izvor i hrana, kao ulazna vrata k Bogu i mjesto gdje nas

u Parizu. Sjedinjeni najprije tijelom i duhom, zatim samo duhom, i na koncu grobom. Na kojem piše: Konačno sjedinjeni, nadamo se, u vječnoj radosti. Maurice i Viviane Pobožne, slobodne i drugačije od ostalih Tri mističarke iz 13. st. - Mechthilda od Magdeburga, Gertruda od Helfte i Marguerite Porete - dojmljivo dokazuju različitošču svojih djela da nema jedinstvene srednjovjekovne ženske mistike. Te su tri žene ostavile iza sebe u pisanoj riječi sadržana svoja iskustva o Bogu i