Brižni vrtlar "dobar film ili nije. Naime, neposredno prije gledanja djelca uglednog brazilskog redatelja Fernanda Meirellesa (" Božji grad "), snimljenog prema romanu Johna Le Carréa, napokon sam pročitao Le Carréov roman, objavljen u

, koji se ne može uvrstiti u neki bezvezni književni pravac poput, primjerice, francuskog "novog romana ". Fernando Meirelles dobro je pročitao Le Carréa, osjećaj koji imate gledajući njegov film sličan je onom pri čitanju romana. Nažalost,

" vrlo suptilno, znajući da umjetnost ne smije eksplicitno zagovarati nikakve teze, jer inače nije umjetnost, Meirelles agitira vrlo otvoreno. U njegovu filmu slanje poruka dominira nad svim ostalim (brojnim) razinama priče, od kojih je u

pošteno posvetili onome što je ostalo. Ovako, kamera, montaža i glazba pretjerano skreću pažnju s priče na same sebe, a Meirelles , režući kadrove gdje god i čim stigne, ne uspijeva pošteno pokazati ni bijedu Afrike, ni erotičnost Tesse, ni moralno

Afrike, ni erotičnost Tesse, ni moralno posrnuće Sandyja, ni plemeniti karakter brižnog vrtlara Justina Quaylea. Meirelles robuje estetici koja je odlično funkcionirala u njegovu prethodnom filmu, "Božjem gradu ", ali kojoj u" Brižnom

spektakl Heroj Zhanga Yimoua, te hvaljena brazilska kriminalistička drama Božji grad Kátie Lund i Fernanda Meirellesa .

' ' bode oči među ovom ekipom, jer se radi o filmu temeljenom na bestseleru Johna le Carrea, kojeg je režirao Fernando Meirelles . Na vrh će vjerojatno isplivati ' ' The Transporter 2 ' ', zahvaljujući velikom broju kina u kojima će se otvoriti te

. No to je ipak sitnica u usporedbi s onim što je od njegova romana učinio razvikani brazilski sineast Fernando Meirelles , tvorac vrlo dobrog filma "Božji grad ", ali i nevjerojatno precjenjene, a u stvari promašene adaptacije le Carréova

promašene adaptacije le Carréova Brižnog vrtlara ". Meirellesa Kako bi potcrtao univerzalnost svijeta djela izvornika, Meirelles je neke od likova učinio Japancima (što doduše ima

I Mark Ruffalo u filmu ' Sljepoća ' redatelja Meirellesa Kako bi potcrtao univerzalnost svijeta djela izvornika, Meirelles je neke od likova učinio Japancima (što doduše ima veze i s japanskim producentskim učešćem), neke crncima, a urbanu

radnje i likova, atraktivno je i koherentno režiran, međutim s prelaskom iz grada u izoliranu umobolnicu / logor Meirelles gubi konce. Umjesto logičnog kontrapunktiranja naturalističke "estetike ružnoće" uvodnoj "estetizaciji ",

" uvodnoj "estetizaciji ", sterilnost koja je obilježila uvod provlači se dalje i zaposjeda većinski ostatak filma. Meirelles bježi od neugodnih i iole eksplicitnijih prizora kao nekakav sjemeništarac: tu i tamo dopušta si prikazati pokoji

svim njezinim vidovima, a upravo tjelesnost čovjeka u Saramaga je od ključnog značaja. No kad se sjetimo kako je Meirelles inzistirao na nepromiskuitetnosti junakinje "Brižnog vrtlara" kao nečem jako bitnom, kao da bi u suprotnom njezino

su i sirotinjska naselja favele, koja su svjetsku popularnost stekla zahvaljujući filmovima Božji grad Fernanda Meirellesa i Elitna jedinica Joséa Padilhe. Favele su nasilja na obroncima brda koja okružuju Rio. Njihovi su stanovnici obični

za izvoz, mora imati snažno naglašeni kolorit nalik na trulo voće, dok se egzotika koju su promovirali Fernando Meirelles i Walter Salles (Machado je Sallesov protege) sada zrcali u pulsirajućem polusvijetu Bahie, njenim striptiz