veće žalosti - zlatolika zraka - teška, zagušljiva tišina - valovi zamrznute tišine - treptaj melanholičnog zadovoljstva nalik glazbi - oči bezizražajne kao pučina - olujne želje njegove krvi - kao da se

mora okrenuti ka realnom svetu, životu, ka opipljivom. U suprotnom, može doći do depresivnog i melanholičnog raspoloženja. Ovde je prisutan strah od samoće i od vode. Suočite se sa svim svojim strahovima ,

", u svetu u kome nema nikakvih tela. Zato što su zatvorili oči za svet telesnog, zato što pogled melanholičnog " ne vidi ni trećinu onoga što je pred njim ", kako kaže Benjamin, melanholici ne vide svet pa

. Razumni ili melanholični, za melanholika to izlazi na isto, moraju doći do istog razumnog / melanholičnog uvida; iz perspektive melanholičnog svako ko sebe drži razumnim morao je pokopati telo .

to izlazi na isto, moraju doći do istog razumnog / melanholičnog uvida; iz perspektive melanholičnog svako ko sebe drži razumnim morao je pokopati telo. Ponajpre stoga, o tome nas naknadno i

, ruiniran u ime smisla koji je u onome koji izdaje i obezvređuje. Otuda, za modernog pogled melanholičnog više nije pogled ludaka, ma šta o tome mislio onaj koji tek počinje da filozofira i koji je

, varke i zablude; ono je besmisao i neistina, u njega nipošto ne treba gledati. Zato pogled melanholičnog koji nikada ne gleda u vlastito telo i može da mu "kaže" da ima telo od stakla, ili da mu je glava

kao stakleno nije ništa luđi od onoga koji ga opaža kao telo od krvi i mesa. Svaki čulni opažaj za melanholičnog je podjednako lud, svaki podjednako, u to je razborito / melanholično verovati, navodi na

govori medicinski pogled, pogađa samo njegova čula ( ali, čula su iz perspektive razumnog / melanholičnog / modernog upravo samo bunilo ), i nikada ne dovodi u pitanje ono što je iznad čulnosti, nikada ne

", ili zato što nije subjekt; melanholik je isključen zato što je on, usled same naravi svog melanholičnog raspoloženja, subjekt koji ne može da postane subjekt, on je subjekt koji sebe ne može da u-čini

upravo zato što su nedelatni, "utrnuli "," zamrznuti ". Takvo je, uostalom, i osnovno svojstvo melanholičnog stanja: "... duševno se melanholija odlikuje duboko bolnim neraspoloženjem, prekidom

javila, jer taj trenutak nikada neće proći. Zato što trenutak traje čitav "život ", čitav život melanholičnog duha je trenutak. Melanholična misao smestila se u bezvremenost raja. Budući da je izvan

privlači k izvedbi i u nju uključuje. E-mol je prikladan za izražavanje tuge, odnosno tužnog , melanholičnog i sjetnog razmišljanja. To nije uzvišen i radostan tonalitet. U baroku se posebno cijenio kod

sa kompromizmom. Propovedi sa katedre javlja studentima krv i meso, tojest čovek, često puta melanholičnog predavača, kojem je to posao. Najgore je to što ovi nemaju želje i mudrosti da surađuju i sa nama

stihovima, ni pismima, prožeti radost: » Ne Ali za sada / ja nijesam sretan? « Ipak će Šop svog melanholičnog prijatelja Dragana tješiti: » Ja hoću da Ti nalaziš utjehu u mojim pismima, kao što bih ja trebao