koje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnoga života Kristova.« [ 21 ] Merzovo uvjerenje što je Crkva, već je maloprije spomenuto. On u Crkvi vidi »jasnu sliku preljubljenog Spasi telja i Boga Isusa

: »Taj isti Duh daje papi i biskupima nepogrešivost koju mnogi nazivaju najsmionijom dogmom katoličke vje re.« [ 27 ] Merzovo prihvaćanje otajstva Crkve i njegova vjera u nju najbolje se od razuje i izražava u njegovu odnosu prema crkvenoj

potreb ni društveni okviri i veze da bi se uzdigao do Boga. Njegov je utjecaj trajao tijekom cijelog 19. stoljeća, pa i do Merzova vremena, a vidljiv je naročito u velikih pjesnika romantizma (Hugo, Lamartine, Musset, Vigny).

našeg vremena. Toj mladoj generaciji, koja je izložena još strašnijim razornim utjecajima nego što je bilo Merzovo vrijeme. Kada se mladi čovjek mora zaista opredijeliti svim srcem da bi živio protiv struje, da bi živio protiv takvog

utjecaj na sve koji su ih obavili, a posebno na Merza. Otada je njegov život poprimio jaku liturgijsku značajku. To Merzovo oduševljenje za liturgiju učvršćuje se i produbljuje za boravka u Parizu gdje svaki dan s misalom u ruci sudjeluje na

redovito - više nego dosad - biskupe informirati i tražiti od njih savjete. "[ 8 ] Merzova pisma upravo da se vidi kontekst u kojem on tako snažno ističe pastoralno načelo da sve što se zove katoličko treba biti

poslušnost biskupima. - Jedno od najznačajniji pisama o toj temi odanosti crkvenoj hijerarhiji jest bez sumnje Merzovo pismo sarajevskom Nadbiskupu Šariću, s kojim je bio u veoma prijateljskom odnosu. Radilo se opet o problemu sa

Ivana Merza, njegovo zauzimanje za vjeru, za život, za mlade. Osobito se vlč. Davor osvrnuo na značaj svete mise i na Merzovo poimanje svete mise kao središta svemira, između ostalog citiravši:« Liturgija je najveća umjetnička tvorevina

nadopunu s njegovim tekstovima i kao ilustracija kad se u katehezi obrađuje određeni sadržaj s kojim se može povezati Merzovo iskustvo vjere.

i poticaj za mladog čovjeka koji želi ići Božjim putom, i to onim uskim putom koji vodi u život. Divljenja vrijedno je Merzovo nastojanje na tom području kršćanskog uspona prema savršenosti. Posebno spominjemo njegovo nastojanje oko

rada na duhovnoj i liturgijskoj obnovi, našlo je potvrdu u koncilskim i pokoncilskim odredbama i uputama. Merzovo djelo nije propalo. On je i nakon smrti nazočan u Hrvatskoj, jer je postao uzor i ideal mnogih, a njegov rad i aktivnost

u Vatikanu, na Kongregaciji za kauze svetaca. Od početka 2002. po izričitom nalogu Pape Ivana Pavla II. postupak za Merzovo proglašenje blaženim na Kongregaciji za kauze svetaca u Vatikanu privodi se kraju. Vjerujemo da nije daleko dan kada

i dom u broju 8 / 9 1943. g Merzovo ime svakako uđe u same Konstitucije Zajednice. I to je jedna od potvrda koliko ga je smatrala važnim za nastanak

grobu. Neobjašnjivo i čudesno ozdravljenje Anice Ercegović od neizlječive bolesti u Vatikanu je prihvaćeno kao Merzovo čudo. Tada 19 - godišnja djevojka iz okolice Sunje ozdravila je od tuberkuloze nakon molitve devetnice Ivanu Merzu a

literarnog gledanja na svijet i počeo sam promatrati život kakav je u stvarnosti u Spasiteljevoj koncepciji«. Merzovo katoličko shvaćanje očitovalo se je najprije u tome, što je sve gledao i prosuđivao u svjetlu crkvenih odredaba,