jedinstvenoga utopijskog pokušaja nagovora na demokraciju. Iz obzorja već nazrijete nakane metapolitike istine za koju vrijedi parafrazirana Gandhijeva maksima ' Nema puta do istine. Istina je put. »

individualizma kao slobodnoga gospodara života i smrti, vođeni su porivom nekovrsne nove metapolitike istine. Moć njezine nemoći počiva u iznova otkrivenu utopijskome obzorju svijeta. Istina

istine. Moć njezine nemoći počiva u iznova otkrivenu utopijskome obzorju svijeta. Istina metapolitike može biti samo utopijska. To je njezina imanentna granica. Ozbiljenje utopije ne znači

zametka novoga odnosa istine, zajednice i smisla političkoga uopće. Prva preduvjet metapolitike istine nije bijeg od zbiljske politike u okružju liberalno-demokratskoga poretka vladavine

politike u ono "izvan" puko ljudskoga habitusa, u metafizičko obzorje politike kao metapolitike istine svih bića na zemlji. Utopija u tom razumijevanju ne znači zamišljanje nekog "idealnoga

, drugi je rezultat revolucionarne aktivnosti "odozdo ". Pomirenje je moguće tek kad se u pojmu metapolitike istine otkloni ideologijski prezir drugoga spram prvoga kao pukog status quoa. Političko

iluzije o aktivnome državljaninu kao vječnome idealu liberalne demokracije. Samo iz obzorja metapolitike istine kao povratka izvorima demokracije uz nadu u mogućnost "realne utopije" globalno

još-ne-sada ", nego otvoreno područje neizvjesnosti pustolovine slobode. Čovjek iz obzorja metapolitike istine više nije "isti" čovjek modernoga doba. To je "drugi čovjek" iz postmoderne krize

politike kao takve skriva nevjerodostojnost mišljenja. U ime te primarne, predrefleksivne metapolitike istine s utopijskim obzorjem pustovanja do imaginarnoga cilja, poput arhitektonike

jedinstvenoga utopijskog pokušaja nagovora na demokraciju. Iz obzorja već nazrijete nakane metapolitike istine za koju vrijedi parafrazirana Gandhijeva maksima - "Nema puta do istine. Istina je put .

prisutnost krhkoga znaka umjetničke poruke: ne, to nisam JA, UMJETNIK To iz duha svetkovine metapolitike istine progovara događaj nagovora čovjeka na žrtvu za opće dobro. JA, UMJETNIK, to je netko

. U-topiziranje zbilje nagovorom na demokraciju potrebuje posve refleksivnu umjetnost metapolitike istine. Kad se umjetnik vraća ljudskome dostojanstvu osobe nagovarajući ga da kao osoba

svog tate, bivšeg političkog uznika: Moji inkriminirani zapisi, kao i svoju knjigu Fragmenti metapolitike ; prilozi hrvatskoj političkoj kulturi .

izolira, ili još gore, njemu se oduzima mikrofon i javno liberalno glasilo. ( Fragmenti metapolitike , naklada K. Krešimir, 1998. ). Slične izraze i razpoloženje mediji imaju i prema Mladenu

... a stranci iz sjenke vladaju. Ti kao da nemaš pojma o biti tajne i javne politike ... i metapolitike Po čemu ej to Izraelska država "stabilna" ili vlast u njoj? Ta je vlast zadojena rasizmom na