u žlijezde koje proizvode hormone i počinje se izlučivati hormon oksitocin. On izaziva kontrakciju košarastih ( mioepitelnih ) stanica koje pomažu istiskivanje mlijeka u alveole, kontrakciju uzdužnih i spiralnih mišića kanalnoga sustava,

su poznati već duže vrijeme (stezanje maternice koje omogućuje rađanje djeteta te rađanje posteljice; stezanje mioepitelnih stanica dojke što dovodi do refleksa otpuštanja mlijeka).

adenozom. Unutar hijaliniziranog veziva, žlijezde su stisnute jedna do druge, bojenjem sa SMA potvrdi se postojanje mioepitelnih stanica, što ide u prilog sklerozirajuće adenoze. Unutar nekoliko proširenih kanalića koji su manji od 1 mm nalazi se

stanica. Stroma je dezmoplastična, hijalinizirana. IHK sa SMA unutar atipičnih žlijezda nalazi se gubitak mioepitelnih stanica što govori u prilog za karcinom. U ostatnom parenhimu se nalazi hijalinizirani ožiljak unutar kojeg se nalaze

više od jedne uloge. Oksitocin, na primjer, koji djeluje na kontrakciju maternice trudne žene i uzrokuje kontrakciju mioepitelnih stanica oko alveole mliječne žlijezde, dokazano utječe i na socijalno povezivanje. "Oksitocin ima snažan efekt i

usmjerena paralelno s uzduznom osi tijela tj. lovki, što zivotinji omogucuje kontrakciju po duljini. mioepitelnih stanica, pojedinacno ili u nakupinama, javljaju se okrugle intersticijalne stanice. Te su stanice intenzivno

funkciji i obliku razlikujemo više tipova zarnica. Najbrojnije su u lovkama. mioepitelnih , uz mezogleju i tvore zivcanu mrezu povezanu s istovjetnom mrezom u gastrodermu.

impulsa somatičnim živcima kroz leđnu moždinu, u hipotalamus. Preko krvi dolazi u dojku i izaziva kontrakciju mioepitelnih stanica koje okružuju alveole, što dovodi do istiskivanja mlijeka u kanaliće. Ovaj proces započinje pola do jedne

istraživana u pokusu izazivaju različite promjene na zelenim hidrama i algama, koje žive endosimbiontski unutar mioepitelnih gastrodermalnih stanica. Tretirane hidre bile su kontrahirane, a prednji dio tijela bio je najjače oštećen. Lovke su

do same baze. Vanjski mukozni sloj bio je odvojen duž čitave životinje. Na tim mjestima su bile oštećene i membrane mioepitelnih stanica. Gastrodermalna šupljina sadržavala je mnogo slobodnih hijalinih stanica. Zimogene stanice imale su

¶ mioepitelnih stanica simbionstki živi populacija jednostaničnih zelenih alga iz roda Chlorella. Poznato je da simbiontske

. Na zimogenim stanicama gastroderma utvrđena je pojačana transdiferencijacija. Oštećene su i membrane mioepitelnih stanica ekroderma i gastroderma. U mioepitelnim stanicama gastroderma oštećen je citoskelet, pa su neposredno iza

tretiranja alge razasute po cijeloj stanici. Četiri dana iza tretiranja one opet zauzimaju normalan položaj u dijelu mioepitelnih stanica gdje je intracelularna probava slabija. Elektronskim mikroskopom utvrđeno je da ultrastruktura laga nije

mlijeka, tj. pražnjenje vimena pri mužnji ili sisanju. Djelovanjem oksitocina izazivaju se kontrakcije mioepitelnih stanica koje okružuju mliječne alveole i nalaze se duž alveolarnih odvodnih kanalića. Na taj način potiskuju mlijeko