znanstvene i duhovne misli, kao i prožimanju misaonoga i vizualnoga koje se ocrtava u razumijevanju
, 12. kolovoza 1867., u kontekstu cjelokupnoga misaonoga svijeta Dostojevskoga nipošto nije tek izraz
kajanja i obraćenja, za ponekog dani dubljega misaonoga poniranja u velika otajstva Crkve i Krista.
dugoročne trendove materijalnoga življenja i misaonoga aparata, dakle, u suštini suprotnost
diktature, već prije o rekonstrukciji misaonoga okvira svakodnevice, na osnovi kojega se uopće
i odricanja, i to intuitivnog i tvorbenog ili misaonoga i analitičkog bića. Sonja Briski Uzelac taj
politici te o problemu transformacije misaonoga obrasca i retoričkog diskursa inherentnog
začuđujući. Pravi je problem transformacija misaonoga obrasca i retoričkog diskursa koji su
postaje savjesni graničar filozofskoga misaonoga teritorija, svjestan da se o onome« post mortem
mislim. Nema razloga da ograničavamo razmjer misaonoga jer ono može relativno dobro supostojati s
snažno razvijen intelekt, i prema tome je tvar misaonoga tijela silno aktivna i osjetljiva u izvjesnim
, i stoga mogu da se izraze samo kroz niži dio misaonoga tijela koji je postao gotovo nerazrešljivo
tijelo, i stoga kad nastane vibracija čestica misaonoga tijela koju zovemo misao, odmah se proširi na
i autentičnost isključivo duhovnoga i misaonoga postojanja čovjeka.
, kao primjer fenomenalnog (u smislu, dakako, misaonoga kruženja oko fenomena) diskursa esencijalnih