to u vidu, možemo ustvrditi, da ona ima izglede za opstanak. Čovjek se može promijeniti izvana, ali dok bude kamene mjesečine i bure, dok bude sablasnih zimskih vjetrova u domovini gange i povratka junaka u kasnu noć - eto nadahnuća, da se zaori

. Onda ćemo se svi prekrižiti. E, tako vam se živjelo nekada, čavrljat ćemo sa sjenama, smijati se i kovati potkovu od mjesečine za sreću. I sve tako dok nas dedek Imbro ne prekori: Deca, noge prat pa spat Pozdravit ćemo se nasmiješeni i zadovoljni.

ne može planut - sve smrti me ubit neće - daj mi šapat krvi - sve vidi tko je proplakao noći - pišem srcem punim tebe - potok mjesečine - purpurni koralji sjećanja - namata se ružičasta misao - zanos noći se penjao - zorom sve poprima izgled nade - hrapavo

teleskopima pokazuju da se u stvarnosti granična zvijezdana veličina dostiže samo u tamnim, vedrim noćima bez mjesečine i to pri velikim povečanjima. U najboljim uvjetima moguće je opaziti zvijezde i za oko 2 zvjezdane velićine tamnije od

da kornjače izlaze iz gnijezda tijekom noći, najosvjetljeniji dio horizonta je upravo površina mora i odbljesak mjesečine na njoj, što označava pravi smjer za kornjače.

lik, I Neve tijek, što hita smjelo, A granit joj je zaštitnik: Na ogradama gvozden-šare I zamišljenih noći plam, Bez mjesečine što se žare U sobici kad svojoj, sâm, Bez svjetiljaka čitam, pišem: I zdanja u snu, sve to tišem, Kad samo igla tanana Na

književnost Quorum. Dobitnik nagrada za poeziju i kratku priču, tekstovi su mu prevedeni na desetak jezika. mjesečine (Hrvatsko društvo pisaca / Durieux, 2007; drugo izdanje, DPKM, Zagreb, 2010)

. Naslonjeni su dodiri nebeskom ljepotom protkani. Kao u bunilu zanosno mirišu otkopčani dodiri u toplini raskopčane mjesečine . Tko ima pravo (nitko) sanjaru reći, budalo... U šapatu zvijezda sanjari uvijek radosno liježu u svoja gnjezda.

na pjesnika, koji je tragično poginuo u "cvijetu mladosti ", mislim na tog autentičnog liričara, ljubavnika smrti i mjesečine , koji je sebe ipak pro našao tako reći u posljednjem trenutku, te jedanaestogodišnji prosječni knji ževni rad okrunio

rukama po tijelu izvode.Jedno drugo na novi trag navode.On mjesec ona noć.Vidiš ženo, zar nije rekao doć? U noći bojom mjesečine osvaja svaki njegov uzdah.Svoje želje u njegove spaja samo sa jednom željom da ih tek prva sunčeva zraka jedno od drugog

prije mogla.. Na krilima letjeti vjetra.. Nježni lahor nosio je misli moje.. Uljuljana valovima u krilu mora i odsjaju mjesečine snivala sam svoje snove.. A sada se razmahala bura.. Uskladila ruku i pero.. I puše li puše a meni baš lipo i toplo oko duše

zalivena zar je važno kada, koliko i gdje važno je neka ljubav traje mjesečine ljubim svaki dodir tebe gutam svako slovo riječi čežnja rasplinjujem svaki drhtaj koji nema odgovor svaku strepnju i

sveđer igrajućim velikim očima, kao da te nudi svojom ljubavlju. Ona je s melankolikom bila melankolična poput mjesečine u jezeru, sa šaljivcem vragoljasta poput mačeta, a kad je trebalo, znala je biti i ozbiljna i sućutna poput dobre sestre

divan i veličanstven svanuti da mi se svijet iznovice divi i da me ljubi... I još se jedna slika u Ankinoj duši poput tihe mjesečine pojavila; ona ju je samoj sebi krila i tajila, al što ju je većma zatomljivala, to je ona sve jače i svjetlije lebdjela

galopirati po šumama van staza i puteva. mjesečine .... mrkli mrak nešto šušne konj se prepadne i pita konja pored sebe neš je šušnulo da nije vuk? Ma nije spavaj veli mu konj