domaćina kvari. To je, druže, što kazani peku, pak s njih mlogi baš ništa ne siteku; jer on hranu u polju ostavi, a kod kuće
goji u prošasno vrime: Cvitnicom naziva nju svatko u gradu, mlogi , je li živa, sumnjeći ne znadu, tako drži živo ruke, noge,
utrne prije, neg kad tužno svane. Ti si i drugih kvara uzrok: mlogi s tebe gube svrh dobara tilo, dušu, sebe, kojim život zađe
dobro, jer imade on na svitu, za što mrtav nit ne znade K njima mlogi leti, ali na vrat pade, Crna, da uzleti, srića mu ne dade.
Nenavidost muče i na prstih hodi, da perje izvuče. Zato mlogi pada, snage u krilih nije: ona tomu rada u srcu se smije.
lica, puna i rumena Pet Ćutenja tila - ah, petera braća - mlogim uzrok bila jesu vičneg plača. Ime je prvomu Vid: sve vidit
, kripe vile, ali laže. Mirisom se pasti pogibno je; ćuti mlogi , da od masti sva se glava smuti. Smijuć se podaje kitice, za
sužanstva odveže. Kad pruža kao svoje nokte zmaj i ziva, mlogi jesu, koje i onda dobiva. Poginuše pusti, da kano iz pakla i
sam se bude vratit. Tu jest prilaz staze strašne, priko koga mlogi slavno gaze slideć kralja svoga. Tu od svake ruke, kuda
tvoje, cvitjem si posuta. A u njemu što je? Zmija jesi ljuta. Mlogi tvoj rob veli, da je ruža lipa; ne zna sam što želi, jer jest
su puno smišni svit. Reka san smišni - za ne reć čagod gorega Mlogi konopari su bili puno šporke beside, a beštimaduri prve
u težaka po konoban mloge bi zavajali i inbrojali Zato ji mlogi težaci nisu mogli ni čut ni vidit po konoban, al morali su baš
za ispovijed, psuju i ruže redovnike: mlogi puk pobožni: Uče, pišu, viču, zločest izgled daju...
se voda uspljuskuje; popadaše konji na koljena, a junaci mlogi potrbuške: nije šala na gradu topovi, nije šala Krnjo i
od Turak najdoste, prez uredbe i nauka jošte. Znam, junaci mlogi izginuše, ali ne znam kud se knjige diše, koje bi vam jezik