nadležnom episkopu. Oni koji u tom vremenu pokažu iskreno pokajanje zbog narušavanja crkveno-kanonskog i monaškog poretka pozivaju se da se vrate u svoj matični manastir Svetih Arhangela kod Prizrena. U slučaju ustrajavanja u

to divljaštvo počinili. Radije Bogu zahvaljujemo što nam se u slobodnoj domovini pruža prigoda biti svjedokom naravi monaškog života te zajednice. Crkva i danas osjeća potrebu takvog oblika života po kojem se oni koji opslužuju pravilo sv.

godine na temu Cistercitskog Å ¾ivota te Statut o jedinstvu i pluralizmu. Željeli smo sačuvati temeljne vrijednosti monaškog života cistercita, a da se ne nameće uniformnost u detaljima gdje legitimna raznolikost može postojati.

i sv. Bazilija, jest i sv. Saba. Prije nego opišemo život sv. Sabe, recimo najprije nešto o podrijetlu redovnickog ili monaškog života. Pošto je kristijanizirala gradove, Crkva je, prije nego je osvojila sela, zauzela pustinje zahvaljujuci

nastojanju da se ide prema gore i prema dolje koliko je potrebno i koliko je moguće kako bi se zadovoljile svrhe monaškog života i kako bi to bilo pravedno prema ljudima. Time se daje snažan poticaj vjerodostojnosti i autentičnosti te se

odlučivanja u kojemu će razjasniti sljedeća pitanja: Što bih želio? Zašto nešto činim? Jesam li u suglasju sa svrhama monaškog života?

je jednog monaha kao oca. Preuzevši duhovno vodstvo svih samostana polako se počeo oblikovati benediktinski način monaškog života. Bila je to škola služenja Gospodinu koja je oživljavala duh prvih kršćana gdje su se osobito poštovale molitva

mjestu uz bratstvo rada i molitve. Uz molitvu je njome prožet stajao i rad braće, jer je nerad najveći neprijatelj monaškog života te bi monasi trebali živjeti od rada svojih ruku. Takvo shvaćanje nije ni do danas izumrlo što dugujemo sv.

odgovarao patrijarhalnom životu biblijskih vremena. monaškog života. Od njih je mudro posudila raznolike elemente srodne njezinome naumu, ali im je istovremeno pripojila druge

zidina. U takvim uvjetima« život sakriven u Bogu », kakvim ga je željela sveta Klara, nije mogao poprimiti oblik nekog monaškog « bijega u pustinju ». A da bi se osigurala nužna osama, uspostavljena je stroga klauzura (zidovi i rešetke): stoga su

opat nazvan je glasnik mira, tvorac jedinstva, učitelj civilizacije, vjesnik kršćanske vjere i utemeljitelj monaškog života na Zapadu. U propadanju Rimskog Carstva, a neke ze mlje nisu ni znale za civilizaciju i duhovne vred note,

što se događa u glavi. Treba, naime, postojati i nešto konkretno - opipljivo. Važno je izbjeći to da rad uzme sav prostor monaškog života. Dakle, važnost ravnoteže između rada i molitve znači da i rad treba postati vrijeme susreta s Bogom. Monasi

, te je pogubljen. Kroz sljedećih sto godina Crkva je bila oslabljena brojnim borbama, a posebice raspravama oko monaškog života i ženidbe svećenika. Ratovi između Perzije i Bizanta 610. - 628. dodatno su oslabili položaj ove Crkve, a brojne

djelovao Babaj Veliki koji je bio stvarni vođa Crkve, te je jačao njezinu disciplinu, a osobito je nastojao oko obnove monaškog života. Na teološkom području, borio se protiv monofizita i razvio jedinu sustavnu kristologiju Asirske Crkve.

. Nadalje je potaknuo na zahvalnost Bogu što nam je u slobodnoj domovini pružena prigoda biti svjedokom naravi monaškog života benediktinske zajednice u Zadru koja u njemu djeluje stoljećima.