neće da radi, neka i ne jede (usp. 2 Sol 3,10). Blagoslivljaš li svoga šefa, poslovne suradnike, ljude s kojima radiš? Mrmljaš li na teškoće ili ih doživljavaš kao izazov? Moli Boga da ti oprosti što ne postupaš onako kako bi njegov sin Isus. Moli da
koji šutnjom obećava sve I ništa U trenutku spremanja šatora prije timarenja konja Gledaš me očima gladnim podatnosti Mrmljaš , razumijem i ne razumijem I ta kap niz čelo Kroz smijeh Govoriš O njoj, baš o njoj mi pričaš I ja je preuzimam vrhom nosa
. Reci mi nešto lijepo. Ne znam to staviti u riječi. Pusti me da ti pričam pogledima dok me ne gledaš. Da te pokrivam dok mrmljaš u snu. Tako tiho spavaš, koža ti je uvijek vruća. Najviše volim kada mi u snu okreneš leđa i ja se primaknem, šetam disanje
postoje samo kada neko treba da najebe, da plati grehe još ne počinjene. Kiše u glavi sad padaju još jače a ti kao kroz san mrmljaš molitve, tiho, najtiše... ionako te niko ne čuje Kada počne da propada sve, sve što imaš Stavljaš prst na čelo, gledaš u
svojih. Gledaj kako Isus strpljivo podnosi sve pogrde i nemile udarce A ti se tužiš na svaku malenkost i nepromišljeno mrmljaš , ti, koji si i više toga zaslužio.
li otvoren novostima u vjeri i životu? Jesi li odgovoran na poslu, u obitelji? Zalažeš li se za mir i pravedne odnose? Mrmljaš li na Boga i ljude? Vidiš li koliko se zla uvlači u naš svijet. Treba sve to raskrinkati i čistiti sebe i svijet. Neka ti
ljubavi. Nije korisno ako ideš u crkvu, primaš sakramente i slušaš propovijedi, a ne razgovaraš sa susjedima i mrmljaš na svaku poteškoću i nevolju.
mi se smijehom iza kojeg kriješ razroke oči zbunjenost zbog mojih zelenih cipela koje nikako ne idu uz moje usne ( mrmljaš ) i ne pitaj me zašto spavam na bok dok slinom vlažim jastuk i paralelno pričam o obrisima neke čudne zemlje (ni u snu ne
šaptati i pričati tako kao da ne želiš da te itko čuje. Tko će ti vjerovati ako govoriš nerazgovijetno, preplašeno i mrmljaš nešto u bradu? Zašto je to važno: zato što tako ostavljaš dojam da znaš o čemu pričaš, da si samouvjerena. Kada pričaš
brže ga zatvaram, praveći se da ništa nisam videla. Buncam neubedljivo: "Moramo da ustanemo, kasnimo..." " Spavaj.. " Mrmljaš kroz san i još više se privijaš uz mene, nestajem u pufnastim mislima. Dosadni, odgovorni crv u glavi mi uleće u san i
dok ne paziš na mene? Spuštam ih lagano, tek toliko da mogu uvući ruku.Prst po prst.Stisnem se skroz uz tebe.Čujem kako mrmljaš nešto kroz frktaje.Ujutro ćeš me opet pitati čemu taj osmijeh.Nalaktit ću se na stol i mudro šutjeti.Što ne znaš, ne
ljudima, ponekad ispravno, ponekad pogrešno. Ali zašto me onda spominješ u svojim postovima? Ovako ispada da mi nešto mrmljaš iza leđa. Reci svoje mišljenje o tekstu, a ako imaš nešto protiv nekog mog mišljenja ili protiv mene, red bi bio da to
mog mišljenja ili protiv mene, red bi bio da to kažeš meni samome, zar ne? Pa da eventualno porazgovaramo o tome. A ne da mrmljaš nešto sebi u bradu i spominješ me, a izbjegavaš mi izravno reći to što mrmljaš. Pa neću te pojesti.:) U redu?
da eventualno porazgovaramo o tome. A ne da mrmljaš nešto sebi u bradu i spominješ me, a izbjegavaš mi izravno reći to što mrmljaš . Pa neću te pojesti.:) U redu?
? mrmljaš .