silila su svakoga da ju štuje. Ona nije uzbuđivala momentane, vatrometne efekte poput Nele u muškarcima, nego ih je napunjala čuvstvom tihe ljepote, koja se mirno i polako, no sve to dublje u dušu usađuje. Na njenu licu nijesu se talasala i

obećaje sve će majku mu čistit, radit, samo nek ' mu gušta pustim da se brčka u privat property bazenu. Pred tjedan i po napunjali malog plavog, palili pumpu, stavljali klor i pokrivali POSEBNOM TENDOM. Zašto naglasih posebnom? Jer ta vražja tenda

osjećanja, sve je to doprinijelo, te su joj i misli i tijelo treperile kao jasikovo lišće i za najveće tišine; nju je napunjala ona uzrujanost, kada srce i duša ne znaju niti što bi, niti što ne bi, nego svaka žilica našega lica ozvanja onim

stid zavezao im jezik, neponjatna nemoć slegla im se na dušu; one nevidljive, čarobne koprene, koja ih je do sada napunjala tolikom dražesti, nestalo između njih, a mjesto te koprene bibala se poput teške magle čudna neka ogavnost među njima.

već bijaše u lađi. A pratile su ga i druge lađe. Uto je nastala silna oluja, a valovi su tako jako udarali o lađicu da se već napunjala vodom. On je bio na krmi lađice i spavao na jastuku. Oni su ga probudili i rekli mu: Učitelju, ti se ne brineš što mi ginemo?

u njegov mlin Poveliku sobu s drvenimi trijemovi i velikom pećju od opeka, koja je sama zapremila dva četvrta sobe, napunjala dva starinska ormara, jedan naproti vratima a drugi na lijevoj strani od istih nešto dalje od peći s velikimi limenimi

: "To je moja jedina sreća " napunjala mu srce nekom tjeskobom. Sasma se je plašio ma i spomenuti tu cijelu stvar, kao bojeći se, da je ne bi time povratio. A ipak

uništiti Božju vjernost. ' ' (Rim 3, 3) napunjala i učinila da u svojoj svetoj kršćanskoj nadi nikada nisu popuštali.

, koga ne mogaše odmah raspoznati. »Nije li to Mirković?« - bila mu prva misao, koja ga u jednu ruku strašila, a u drugu napunjala radosnom nadom. Plaho se ogleda, no ne vidje nigdje Mirkovića. Uto pak već je k njemu pristupio gospodin, iz daleka mu

Goethe, Hegel, Fichte poznavali..., kojim bi danas sjajem blistalo čelo velike Njemačke i koja bi žetva prave slave napunjala njezine učene duše. (Veuillot, Parfum de Rome, II. str.71). To su Veuillotove riječi

unutarnjom ljubavlju koja je spremna i na najveće žrtve da tu ljubav probudi u srdcima drugih. Tom ljubavlju, koja je napunjala duše, kojom je izgaralo cielo biće, bio je prožet naš sveti brat, naš uzor, naš Merz