imali drugačije mišljenje. Sve se to događalo uz logističku, političku i propagandnu podršku Srbije i Jugoslavenske narodne armije . Vojne pripreme za ostvarenje projekta Velike Srbije započele su još 1980 - tih preustrojem vojnih oblasti u bivšoj

uništili su pokušaji nacionalističke srpske komunističke partije da stvore "Veliku Srbiju" uz pomoć Jugoslavenske narodne armije kojom su dominirali Srbi. Osim toga, u desetljeću, koje je prethodilo izbijanju rata, srpska etnička zajednica imala

i preimenovala u Ospedale Regio Marina. Poslije II.svj. rata preuređena je u Vojnu bolnicu za potrebe Jugoslavenske narodne armije , ali malo pomalo i za med. potrebe civilnoga stanovništva i vojnih umirovljenika. God. 1970 74. pomišljalo se o

. Pritom mislim na realizacije sajamskog paviljona 40 na Zagrebačkom velesajmu (1958.), domova Jugoslavenske narodne armije u Šibeniku, Komiži i Splitu (1960., 1961., 1962.), na projekte za Društveni dom na otoku Rabu i operu u Novom Sadu (1960.

dokazi nekoliko topovskih zrna nađenih na tom mjestu, te dnevno izvješće 9. kninskoga korpusa Jugoslavenske narodne armije (JNA) od 19. rujna 1991. godine vrlo jasno govore da ih gađa obalna artiljerija s ostrva Žirja. Da bi se ispravio taj loš i

Crkva je preuređena 1811. i obnovljena 1969. Spomenik je kulture. Pripadnici srpskih pobunjenika i Jugoslavenske narodne armije crkvu su spalili 1991., a kapu zvonika uništili. Većina ljudi je izbjegla. Župom je iz Lovinca upravljao fra Ivan Savić

, udovicama i djeci poginulih i nestalih braniteljima. Mi smo bili izloženi bezobzirnoj agresiji Jugoslavenske narodne armije i pobunjenih Srba. To je činjenica i mi o tome imamo pravo govoriti u našoj neovisnoj, demokratskoj i slobodnoj

pakta (Osovine Berlin Rim Tokyo), i Antihitlerovske koalicije (Saveznika), i Varšavskoga saveza, i Jugoslavenske narodne armije vojnopoliti č ka organizacija unatoč ratnim sukobima među njima pojedinima ili / i čak u njima samima jest rodni pojam.

organizacija mjerodavno je saglediv u antinomijama. narodne armije koja se konstituirala u Narodnooslobodilačkom ratu. Usprkos tome obilježju i činjenici da je u kritičnim trenucima,

opsade, a najviše njegovim padom 18. studenoga 1991. godine stradali od velikosrpskog agresora, tzv. Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojnih snaga. Nakon pada uslijedili su masakri nad Hrvatima, zatvaranja, mučenja, ubijanja,

i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87 - dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije , uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena

. Budući da je široko štovana kao ključni trenutak u tijeku Domovinskog rata, to je pirova pobjeda Jugoslavenske narodne armije nad hrvatskim braniteljima Vukovara.

i gotovo do rijeke Neretve, osim najužeg područja Grada Dubrovnika, bilo je pod vojnom vlašću tzv. Jugoslavenske Narodne Armije u čijim su se postrojbama nalazili većinom vojnici iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Makedonije, također i

), čime je omogućena relativno uredna opskrba stanovništva koje je ostalo pod vojnom vlašću tzv. Jugoslavenske Narodne Armije . Jedinstvenost tog slučaja jest i da je u Mokošicu, iako nije bila pod hrvatskom državnom vlašću, kao sredstvo

su pisali srpski mediji: Milan Grković, zvan Brada, nekadašnji saradnik Kontraobavještajne službe Jugoslavenske narodne armije i učesnik afere ' Labrador ' s početka ratnih sukoba u Hrvatskoj, vrbuje bivše borce Vojske Republike Srpske Krajine da