inhibitora faktora tkivnog puta u bolesnika s dubokom venskom trombozom liječenih nefrakcioniranim i niskomolekularnim heparinom. PhD thesis, Sveučilište u Zagrebu

stečeni poremećaj, ako se pripremate za operaciju, ako imate bolesnu jetru ili ste na terapiji nefrakcioniranim heparinom.

trombozom koji su inicijalno liječeni kod kuće s niskomolekularnim heparinom, umjesto s nefrakcioniranim heparinom koji se obično daje u kontinuiranoj intravenskoj infuziji.

značajne razlike između vrijednosti slobodnog IFTP mjerenih prije i 48 h poslije terapije nefrakcioniranim heparinom i nadroparinom. Razlike ukupnog IFTP između terapijskih skupina nisu bile

obojenim doplerom dijagnosticirali DVT. Jedna skupina (50 bolesnika) je liječena nefrakcioniranim heparinom, a druga (također 50 bolesnika) nadroparinom. Sve navedene parametre smo mjerili

na hemofiliju A ili B, von Willebrandov sindrom. Povećanje APTT može biti i kod terapije nefrakcioniranim heparinima, zatim terapije oralnim antikoagulansima te u nedostatku fibrinogena.

terapije, te ukupnog IFTP i APTV 48 h poslije terapije. Skupina bolesnika 50 godina liječena nefrakcioniranim heparinom imala je značajno veće vrijednosti slobodnog IFTP 48 h nakon terapije u odnosu na

postoje li razlike u koncentraciji ukupnog i slobodnog IFTP u bolesnika s DVT liječenih nefrakcioniranim i nadroparinom. Također je bio cilj ispitati postoji li povezanost koncentracije IFTP (

značajno veće bile su vrijednosti slobodnog IFTP nakon 4 h u skupinama bolesnika liječenih nefrakcioniranim heparinom i nadroparinom u odnosu na vrijednosti prije i 48 h nakon terapije. Nije bilo

duboke venske tromboze sve više u upotrebi nisko-molekularni heparin. Njegove prednosti nad nefrakcioniranim heparinom su mnogobrojne:

Sve navedene parametre smo mjerili prije, te 4 i 48 h nakon terapije. U bolesnika s DVT liječenih nefrakcioniranim heparinom nakon 4 i 48 h nađene su statistički značajno veće vrijednosti slobodnog IFTP u

odnosu na skupinu liječenu nadroparinom. Vrijednosti slobodnog IFTP 4 i 48 h poslije terapije nefrakcioniranim heparinom u bolesnika s DVT > 50 godina bilo su značajno veće u odnosu na bolesnike 50 godina i na

ukupnog i slobodnog IFTP ovisno o dobi bolesnika s DVT prije i za vrijeme liječenja nefrakcioniranim heparinom i nadroparinom. Ispitivanja su provedena u 100 bolesnika kod kojih smo

između vrijednosti ukupnog IFTP i APTV prije terapije u skupini bolesnika liječenih nefrakcioniranim heparinom, dok su u skupini bolesnika liječenih nadroparinom bile značajne pozitivne

o trombozama, preporučuje se uzimanje antiagregacijskih doza aspirina u kombinaciji s nefrakcioniranim heparinom ili profilaktičke doze niskomolekularnog heparina s početkom uzimanja u