, transakcijskoj, reflektivnoj ili transformacijskoj. Kada smo izmanipulirani, saznanjem nove činjenice negiramo vrijednost stare. U transakciji dajemo svoje mišljenje za tuđe. Reflektivno učenje potiče nas na pisanje ovakvih

tuzi i u smijehu, u gorčini i u sladu - borite se i branite svoje vrijednosti, ali na način koji drugima ne nanosi štetu - mi negiramo vlastito iskustvo u korist onoga što nam je rečeno da trebamo misliti - Božanstvo nema potreba (obožavanja) - želja je

do misterija onostranog, martirij bez krika postaje nam mučan i zastrašujući, provocira na razmišljanje o smrti koju negiramo prividom života i vjerom u besmrtnost.

na Drugi svjetski rat, onda svaka debata koja želi biti iole civilizirana, mora poći od osnovnih činjenica. Dakle, ne negiramo ni zločin Bleiburga ni Križnog puta ni mnoge druge stvari koje je radila ta pobjednička strana. Ali ta pobjednička

protupravno izgrađena betonska parkirališta i betonski mulovi na javnom vodnom dobru uz obalu Male Neretve. negiramo činjenicu da su parkirališta za automobile i mulove za čamce mnogi izgradili bez odgovarajuće građevinske dozvole.

našem putu, ali ne smiju dobiti našu dozvolu kao prebačeni dio naše osobne odgovornosti. negiramo samu svoju prirodu, nažalost jako je česta. Put "duhovnog ratnika" ili kako ga neki nazovaju "ratnika Svjetlosti "

. Uostalom, to smo radili i u prošlosti. negiramo japansko porijeklo našeg modela, treba znati da smo uložili 50 milijuna eura u njegov razvoj.

u »ranjenu zvijer« koja se brani i napada. Najteži je oblik nepoštene komunikacije ignoriranje drugih. Time negiramo njihovo postojanje. Pretvaramo ih u bezvrijedni predmet koji se može uvijek odbaciti i napustiti. Izazivamo kod njih

, jer stvarno je dosadno, nemoguće za čitati do kraja: ( negiramo sve lijepo, dobro, uspješno, da pljujemo po ljudima koji imaju stila, uspjeha, dobrote, ne možemo podnijeti jednu

Jadrankamena. - Nemamo, niti smo ikad imali nikakav ugovorni odnos s Jadrankamenom ili s njihovim sindikatom. Negiramo da smo organizirali sindikalne akcije, ili da smo na bilo koji način sudjelovali u njima - kazali su nam iz poznate

na preventivi, nismo inovativni, ne radimo poteze samostalno nego kopiramo druge i to još sa znatnim zakašnjenjem, negiramo signale moguće krize i onda kada i ako se dogodi imamo čopor analitičara i stručnjaka koji se trpaju u medije, a ranije

se nalaze u binarnom regulacijskom sustavu da / ne, on / off. Isključujemo svoje žudnje, svoja djelovanja na društvo i negiramo da su društveni objekti / objektili već u nama. Dolazimo do točke u kojoj se čini da je naša pozicija neizgledna. Kako u

religije indoktrinacijom. Oprostite mi onda što moram primjetiti jedno veliko licemjerje u svemu tome: Ako toliko negiramo postojanje Boga, zašto se uporno sami igramo bogova? Zašto, unatoč tome što smo vladari svoje sudbine bježimo od

, svakog ljudskog života prema kojoj Isus toliko puta kreće. Mi mali i uplašeni proglasimo ga utvarom, priviđenjem, negiramo da nam može pomoći. Tražimo čudo. Pa čak kada ga i dobijemo naša vjera je tako slaba da kod prve nove kušnje tonemo. Nismo

čuli, ali poslušajte ponovno: sve što trebate već imate. Poanta je u razumijevanju negiramo naše najdublje osjećaje i pokazujemo samo određene aspekte svoje osobnosti zbog straha da ne budemo osuđivani i