je ujedno Boginja, jedini primajući princip, žensko. Kao izvorište, muško tako je i utočište ili žensko. Bog je nespolan po sebi, a kao takvog Ga treba i duša ili jastvo ostvariti u sebi. No prije toga treba prijeći prag između očitovanog i neočitovanog , treba umrijeti u sebi da bi došlo do uskrsnuća. U čovjeku nema ništa postojano, ništa vječno i zato ono jastvo u primarnom jastvu mora umrijeti u Bogu, mora se svo predati Bogu i ostvariti stanje čistog jastva. Svijest se povlači iz svijeta

trajno utvrđena u svjesnom umu, ta neograničena svjesnost postala je vlastita priroda svjesnog uma. Kada svjesni um postane svjestan najfinijeg relativnog, svjesni um ima u svojoj vlastitoj vrijednosti oživljenost neograničenog, neočitovanog Apsoluta. I kada se svjesni um« spusti »na opažanje najfinijeg relativnog, kada se neograničena svjesnost svjesnog uma spusti na granice najfinijeg relativnog, neočitovana vrijednost koja nadilazi najfiniju relativnu vrijednost

u radionicama Rima i Venecije. Izložena skupina grafika pripadala je zbirci dubrovačke obitelji Pucić-Natalić. neočitovanog do očitovanog.

početka u stanju primarnog jastva. Jastvo u sebi pronalazi svoj izvor i svoje počelo; u sebi pronalazi svog Ljubljenog, svog Boga kao suštinu samog svog bića. To je primarno jastvo kao izvorište bića, dodirna točka između očitovanog i neočitovanog , između ljudskog i Božanskog. Spoznajom ovog stanja jastvo pronalazi samog sebe u svima, shvaća da je isto počelo u svim ljudima, cijelo čovječanstvo, cijeli univerzum je jedno jedino biće, Jedno u svima. To Jedno jastvo susreće u samom

tome kako je svijest tiha i kako se onda pojavljuje prvi impuls, i o tome kako impulsi dolaze iz neočitovanog, i o tome što je granica između očitovanog i neočitovanog. Mogao je tako pričati satima - impuls svijesti lebdi na rubu očitovanog i neočitovanog . Vidio sam ekstremnu radost u njemu dok je to objašnjavao, a i sâm sam ju osjećao. Bio sam s njim i svijet je bio sjajan. To se nastavilo cijelu godinu, samo on i ja. U to vrijeme dogodilo se nešto zanimljivo. Boravili smo u jugoistočnoj

ili neočitovanog i očitovanog ili pojavnog. Tek u spoju tih dvaju elemenata, gdje se gubi razlika u odnosu, ostvaruje se apsolutno kao ono što jest, što postoji kao Stvarnost kroz osobu. Kad se izgube razlike između očitovanog i neočitovanog , kroz svijest osobe se spoznaje i živi da Ništa jest, da sve postoji iako nikad nije nastalo. O tome govore i Bhagavat Gita i Katekizam Katoličke Crkve kada naučavaju o načinu kako Bog stvara i kako se pojavljuje stvarnost

, posve logično, simbol je individualnosti, mjesto najveće koncentracije energije, ali i mjesto meditacije i duhovne integracije. Ona je sjecište krakova križa, mjesto kretanja unutarnjeg prema vanjskom i obrnuto, mjesto kretanja neočitovanog prema očitovanom U Sunčevom glifu označava jedinstvenost i individualnost, a istu tu priču nastavlja u jednoj verziji Uranova glifa.

. On se smijao i bio je jako sretan. I ja sam bio sretan. Dvanaest, četrnaest sati samo smo razgovarali o razvoju svijesti. On bi govorio u detalje o tome kako je svijest tiha i kako se onda pojavljuje prvi impuls, i o tome kako impulsi dolaze iz neočitovanog , i o tome što je granica između očitovanog i neočitovanog. Mogao je tako pričati satima - impuls svijesti lebdi na rubu očitovanog i neočitovanog. Vidio sam ekstremnu radost u njemu dok je to objašnjavao, a i sâm sam ju osjećao. Bio sam s njim

, četrnaest sati samo smo razgovarali o razvoju svijesti. On bi govorio u detalje o tome kako je svijest tiha i kako se onda pojavljuje prvi impuls, i o tome kako impulsi dolaze iz neočitovanog, i o tome što je granica između očitovanog i neočitovanog . Mogao je tako pričati satima - impuls svijesti lebdi na rubu očitovanog i neočitovanog. Vidio sam ekstremnu radost u njemu dok je to objašnjavao, a i sâm sam ju osjećao. Bio sam s njim i svijet je bio sjajan. To se nastavilo cijelu godinu,

područje uobličavanja "materijala" naše jestosti kroz osobnost koju ispoljavamo. Sve dok postoji jaz između onoga što se treba očitovati i onoga što se kroz osobnost očituje postoji relativno, to jest odnos između transcendentnog ili neočitovanog i očitovanog ili pojavnog. Tek u spoju tih dvaju elemenata, gdje se gubi razlika u odnosu, ostvaruje se apsolutno kao ono što jest, što postoji kao Stvarnost kroz osobu. Kad se izgube razlike između očitovanog i neočitovanog, kroz svijest

se kaže iz koje zemlje je došao. Taj plod, to voće se sjeća svog izvora, on je mango, plod stabla manga i to je razlog zašto je radost pojedinačnog života da se uvijek sjeti svog izvora, pojedinačnost koja je nastala iz neočitovanog sjemena, neočitovanog , iz vječne slobode razabiranja i postojanja. Radost je pojedinca da se uvijek sjeća tog imena beskonačnog, svemočnog, stvoritelja npr. moj otac, a netko kaže moj otac i ja smo jedno, to je radost pojedinačnog nadahnuća da se vrati na svoj

na stablo manga, uvijek se kaže iz koje zemlje je došao. Taj plod, to voće se sjeća svog izvora, on je mango, plod stabla manga i to je razlog zašto je radost pojedinačnog života da se uvijek sjeti svog izvora, pojedinačnost koja je nastala iz neočitovanog sjemena, neočitovanog, iz vječne slobode razabiranja i postojanja. Radost je pojedinca da se uvijek sjeća tog imena beskonačnog, svemočnog, stvoritelja npr. moj otac, a netko kaže moj otac i ja smo jedno, to je radost pojedinačnog

, kroz svijest osobe se spoznaje i živi da Ništa jest, da sve postoji iako nikad nije nastalo. O tome govore i Bhagavat Gita i Katekizam Katoličke Crkve kada naučavaju o načinu kako Bog stvara i kako se pojavljuje stvarnost neočitovanog nastaje sve očitovano

energije. Kabalisti, nadalje, tvrde da je JHVH (Božje ime Jahve na hebrejskom jeziku) izraz za "očitovano kozmičko načelo ", zapravo, ime za neosobnog boga, pokretača kozmičke energije iz čije se svjetlosti razvio sav svijet. Ime " neočitovanog kozmičkog načela "(ili transcendentnog Boga) bilo bi AHIH. Ispravno izgovarati tetragram JHVH (dakle, ime Božje), prema kabalistima, zna samo nekolicina iniciranih pa je ono velika tajna i otuda, navodno, zabrana njegovog

svoje duše (svog pravog ' ja ', kao doslovni prijevod, op.a.) moje biće (sat), moja svijest o bivanju / bivstvovanju (cit) i moja radost u bivanju / bivstvovanju (ananda). Na kraju ništa nije preostalo osim jedinog Jednog, bezvremenog i neočitovanog biće, svijest i blaženstvo saccidananda. (31)