osjeća, da mu trne snaga. Tužnim okom gleda svoju rodnu goru. »Šumo Šumo«, plače medo na umoru, »I ti nam propadaš, nestaješ bez traga Al nas vazda mora boljeti i peći, Što smo sami krivi jadu i nesreći.«

bori sa svojim ormarom tražeći što će obući, nastavio sam sa svojim poslom. nestaješ A na tvom mjestu drugi netko, ovakva pomoć ti dolazi rijetko Starziću, odgovore na pitanja ti dajem, no za ubojstvo se

spavaonice nestaješ , a na tvom mjestu drugi netko... "jasno, Višesokovni napitak. No, čim je on poprimio takvu boju već su ubačene nečije

tražim sna.. jer jedino u snu.. tebe vidim ja... najlipši je zvizdani mrak.. kad te udišem ka zrak.. dolaziš u moj san.. nestaješ kad dođe dan.. kradeš mi misli.. ka lopov drag.. čudan neki lopov.. ukradeš ali duplo vratiš.. želim da često..... u moj

, sam pogled na njih oduzima mi dah, daje snage da nastavim u još žešćem ritmu Želim ih dirati, ne mogu, ruke su mi zauzete. Nestaješ , baby, nestaješ Uzdasi ti se ubrzavaju, glava ti pada dolje. Dok dlanovima držim tvoja leđa, čvrsto, da ne padneš,

oduzima mi dah, daje snage da nastavim u još žešćem ritmu Želim ih dirati, ne mogu, ruke su mi zauzete. nestaješ Uzdasi ti se ubrzavaju, glava ti pada dolje. Dok dlanovima držim tvoja leđa, čvrsto, da ne padneš, istodobno te njima

obuzima tvoje tijelo, bokovi su ti podivljali, rukama dohvaćaš moja bedra, ponovo zasijecaš nokte. Novi tragovi Nestaješ , baby, nestaješ I dok vrhunac prožima čitavo tvoje tijelo, ono se pod mojim rukama trese. Osjećam u dlanovima silnice

tijelo, bokovi su ti podivljali, rukama dohvaćaš moja bedra, ponovo zasijecaš nokte. Novi tragovi nestaješ I dok vrhunac prožima čitavo tvoje tijelo, ono se pod mojim rukama trese. Osjećam u dlanovima silnice koje njime teku,

žarištem ja upravljam, moja ih snaga nesmiljeno oslobađa. Savijaš se još niže, ruke ti bespomoćno padaju na tlo, jer ti nestaješ , nestaješ gubiš se u vrtlogu, guta te vir.

upravljam, moja ih snaga nesmiljeno oslobađa. Savijaš se još niže, ruke ti bespomoćno padaju na tlo, jer ti nestaješ, nestaješ gubiš se u vrtlogu, guta te vir.

¶ nestaješ . Zatvoriš oči i lebdiš u bezvremenu, u praznini, obamra. Kad bi moga duže ostat u toj čistoj lipoti ali vuče te oni zrak u

kazna.. nestaješ u toj dubini.. kada ti jednom dođe kraj kada ti oči izgube onaj sjaj, kada utihnu pjesme što te drže sjeti se da nada je

upoznati tajnu tvog postojanja u stoljećima noći I privlačiš me snagom neumrle gracioznosti Mekoćom pokreta kojom nestaješ u sjenama Tako lako i nečujno Ipak, osjećam tvoj pogled u tami Dok skrivaš pravo lice svog užasa Od smrtnika nedostojnih

, melodiju razbijenih staklenih želja i tebe mog vječnog Leptira, kako polagano izgaraš na Suncu, i polako i sigurno nestaješ u meni, nema te, a znam da si još uvijek tu, i onako na brzinu te lomim na dlanu, prah sa tvojih krila sada počiva u bezdanu

oči, ne okrećem se zabijena u vlažni jastuk Osluškujem šumove, korake, tresak Brojim trenutke Zatvaraš vrata i nestaješ Nisi to bio ti To me tvoja sjena silovala.