, a svatovi sa planine poviču za njim: nevoljo nenasita
ko da ćeš taranu praviti il ' kokice pucati, nevoljo moja.
. Zakuvalo se tisto, pa se sve crveni od vina. nevoljo nikaka - vikne ona pa će ga opraštati od tista.
uletjevši ljuta i zadihana u našu sobu... nevoljo Curi nam pipa u kuhinji Curi nemilice, a tebe,
¶ nevoljo moja, kad ni sise ni guzice
, od koje smo deset puta bogatiji nevoljo moja bogolizna, đava ti jezik u menđele sabio
laktom pod rebra i šapne mu ljutito: nevoljo , da s mirom umre
i po ljudsku pripada? Zašto ne bih? nevoljo moja, baš me za jezik vučeš Zato, striče, što
, oduši, pa čim k sebi hajd od kuće do kuće. O jade O nevoljo Nitko i ne sluša što govoriš, već svi motre novu
, pa će s bezobraznom ljubeznošću dođi, nevoljo moja crna, ćopni i ti zericu s njima, znam ja što
: A u banovac vidiš balin udjeti Ne vidim ti ja, nevoljo ženska, ne vidim, već onako od oka
ga Potrkin glas: nevoljo moja jer šljiva je šljiva, uvijek i svugdje
vjetrić propuha pamet i kao da mi reče: Klon se, nevoljo , krša i kamena; drž se, rode, trave, i vode To mi
što ti znaš o radosti blagoslova Božjega Je li, nevoljo gizdava? Je li Gospodin naš Isukrst uoči svoje
, ćaća, u prve mi je pijevce krenuti. nevoljo moja, još snijeg i ne poče pršiti Kud ćeš kad