rusku javnost što se događa u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Nogin stradao zato što je studirao u Zagrebu. To se u RSK znalo i ondje su ga gotovo smatrali hrvatskim

cenzuriran, ali je ipak emitiran, izjavio je za Nacional Vladimir Mukusev. Mukusev i Nogin tim su filmom htjeli upozoriti na opasnosti tog rata za ruske vojnike, ali i ukazati na njegovu

Nedugo zatim Borojević je viknuo da su njih dvojica hrvatski špijuni i da ih treba likvidirati. Nogin je u očaju zavapio da ne pucaju jer su oni njihova ruska braća, ali nije im bilo pomoći.

do tih saznanja jedan od svjedoka bio je ubijen metkom u potiljak. Vladimir Mukusev i Viktor Nogin bili su kolege i prijatelje. Zajednički su izvještavali iz Afganistana. Bili su tzv.

toplinu prema njenoj obitelji. Zahvalna je svima koji nisu zaboravili njenog muža i Viktora Nogina i posebno onima koji su došli večeras na ovo predstavljanje, radujući se slijedećem susretu.

snaga tamošnje vlade, koja se borila s vjerskim fanaticima. Vladimir Mukusev i ubijeni Viktor Nogin skupa su izvještavali iz te zemlje. Iz tog razdoblja potječe i prijateljstvo te dvojice

, otvorio prednja vrata automobila i zatražio dokumente. Vozač (najvjerojatnije Vitja Nogin ) mu je pružio putovnicu i novinarsku akreditaciju. Zapovjednik je uzeo i pregledao putovnicu

proizvodnje s oznakom USA. Zaključili su da su oni hrvatski špijuni i otvorili su po njima vatru Nogin je počeo vikati »Ne ubijajte nas, mi smo ruski novinari«. »Ne, vi ste hrvatski špijuni«,

disidenti jer su iz Afganistana slali sliku drugačiju od službene Sovjetske politike. Nogin je kasnije postao dopisnik iz Beograda, a ubijen je sa svojim snimateljem u Panjanima. Mukusev

dopisnika ruske televizije iz Beograda zatekao ga je i raspad SSSR-a, a potom i raspad SFRJ. Nogin je stoga počeo izvještavati rusku javnost što se događa u ratom zahvaćenoj Hrvatskoj.

i ubio ranjene reportere koji su mu rekli da su novinari na hrvatsko-srpskom jeziku jer je Nogin 80 - ih boravio u SFRJ. Novinarsku su opremu ukrali, automobil zapalili, a nakon nekoliko dana,

nacionalističkih mitomanija na prostorima od Zagreba i Beograda, pa sve do Moskve. Nogin bio je jedan od najkvalificiranijih inozemnih ratnih reportera u Hrvatskoj jer je odrastao i

. Sredinom 80 - ih za informativni program ruske nacionalne televizije zajedno s Viktorom Noginom izvještavao je i iz Afganistana. Rat se otegnuo, bio je po mnogo čemu uzaludan za SSSR i

filma s naslovom "Ne pucaj" jer je svaki normalan novinar protiv pucnjave i rata. Nogina i Kurinoja 21. svibnja ove godine podignuta je spomen-ploča u obliku otvorene knjige

Ne pucaj ", u skladu s riječima, koje je navodno u zadnjim trenutcima života izgovorio Viktor Nogin : Ne pucajte, mi smo braća "