rukopisa. odavalo do tada strogo čuvane trgovačke tajne. Morao je stoga napustiti Dubrovnik zbog optužbe "zavidnih i slabije uspješnih

nije se nikako mogla u njenoj glavi ustaliti. Ona bi se za tu misao možda prije ugrijala da je ponašanje Ankino i Lešićevo odavalo dvoje zaljubljenika, ali gospođa Matković, koja si je to stanje posve drugačije predstavljala - onako nekako kao kod

oko Isusa kako bi pratili što govori i čini prvom krugu. Zauzimali su naoko neutralan stav odmaka. No, mrmljanje je odavalo njihovu zainteresiranost.

filipinskom otočiću u selu gdje su domoroci živjeli normalno, hranili se mesom divljači, nekim travama i ništa nije odavalo da su kanibali. Sve dok mi nisu ponosno iznijeli lubanje svojih neprijatelja koje su ubili ili zarobili i pojeli.

u jednoj od marina, pronašao je foto aparat Nikon L18. Fotić se nalazio u vodootpornom kućištu koje je definitivno odavalo da se uređaj nalazi u moru duže vrijeme. Ipak, kada ga je izvadio iz kućišta uvidio je da je foto aparat u besprijekornom

priča. odavalo gdje bi se mogao nalaziti vlasnik foto aparata Nikon L18. Ipak, snimljene fotografije objavio je na stranici

odavalo je bezgranični očaj i beznađe. Ustao sam, otišao u kuhinju, upalio plinsku peć i stavio džezvu vode da se zagrije za kavu

odavalo taj dojam. T-Mobile

98 godina postojanja ovo je četvrto uprizorenje. odavalo je neku dječju razigranost i raspoloženje. Djeca, koja su brojnošću veliki dio opere, veselo su trčkarala u kostimima

mi je neka ja hodam sa strane gdje je provalija jer je vuče da skoči dolje. Pogledala sam je u čudu, ali njezino lice nije odavalo ni trunke želje za samoubojstvom, već neku neobičnu čežnju za mirom. Nakon toga se nasmijala i rekla mi kako ipak

brod neodoljivo podsjećao na ogromnu cigaru. Cigaru koja ulijeva strahopoštovanje. Nikakvog osvijetljena koje bi odavalo da u brodu živi i djeluje posada nije bilo, ništa, samo crna cijev zlokobnog sjaja koja visi u crnom prostoru u blizini "

i birokraciji (nikad nikome ni za što odgovorni) odavalo tuznu sliku danasnje hrvatske, ali ne zbog keruma i tih jadnih umirovljenika, nego zbog naseg licemjerja kojim

osmijeh i nepomičan kao u pokojnika na posljednjem ispračaju. Lice toj spodobi bilo je potpuno bezizražajno i nije odavalo druge emocije osim paraliziranog osmijeha na usnama i strave koja je izvirala iz očnih duplja i krvavih suza koje su joj

živi. Gledala sam ga, ali sam ovaj put vidjela. Vidjela sam izmučenog čovjeka koji više nema snage da se bori. Lice mu je odavalo patnju koju proživljava, tijelo mu je propalo, a stopala su postala suha... Ne znam šta mi je došlo, ali uzela sam kremu i