osjećanja što je najbolje za naše biće. Malo dijete plače samo kada nisu zadovoljene osnovne životne potrebe no kako odrastamo tako nam potrebe rastu, zaboravljajući one prave vrijednosti.

slijepo prihvaćamo sve što nam se kaže. Onda osjetimo bol kad shvatimo da smo robovi novca na ovaj ili onaj način. Kako odrastamo , počinjemo razumjeti snagu novca i neke frapantne činjenice o načinu njegova djelovanja, a potom iskoristimo svoje

roman odrastanja, pun životne mudrosti. Zašto roman odrastanja, a ne roman o odrastanju? Zato što čitajući ovaj roman odrastamo , dakle ne učimo kako bi trebali odrastati, već to doista i činimo. Na koji način? Usvajajući Merlinove životne

za globalna događanja. Ipak, postoji posve logično objašnjenje za Jupiterovu egzaltaciju baš u tom znaku. odrastamo u obiteljskom okruženju (znak Raka, četvrta kuća) koji oblikuje našu osobnost baš kao što ruke vještog vrtlara

i ma koliko njih odlazilo, plima života će zaljevati vinograde, i vrtove, i crkve, i štrade, i Školu ovu našu u kojoj odrastamo i neće dopustiti tišini da se uvuče u naše učionice, da zauzme naša mjesta na stolicama, da izbriše bijela slova,

kao oblik adaptacije na kontakt sa okolinom učimo još od malih nogu. Najčešće u primarnoj okolini u kojoj odrastamo okruženi sa obitelji, kada naša obitelj ne vrednuje naše osjećaje i misli, ili ih kažnjava radi naše eksperesije

srca drugoga čovjeka, vrela misli samoga svijeta Odrastamo li? Igramo se.... kao nekoć. Besposleni sati što smo ih gdjekada provodili zajedno, sada su pomalo« naivne »priče za

kada sjednemo na motor, nema nam ravnih... (bez obzira radi li se o djedovom tomos automatiku ili kineskom skuteru:) Odrastamo , pa čak i pomislimo da smo odrasli, ali i dalje se okrenemo svaki put kada pored nas zagrmi neki 4 - cilindraš na dva kotača

ovisno o roditeljima, međutim rađa se s nekoliko urođenih refleksa, a jedan od najbitnijih je refleks sisanja. Kako odrastamo , tako te iste dojke postaju tabu tema, a prevelika želja za njima postaje nešto perverzno. Kod žena se ta želja obuzda

do ispunjenja. U želji da ljubav dobijemo bez obzira na cijenu, nerijetko odustajemo od sebe, od onoga tko smo. Kako odrastamo shvaćamo da je odustajanje od sebe ono što ne donosi zadovoljenje naših istinskih potreba pa mnogi od nas pokušavaju

korist. odrastamo na drugačijim temeljima društvenih vrijednosti. Izjavljujem da naše žene nisu preagresivne, dapače većina ih je kao

između muškog i ženskog humora, ali isto tako su možda veće individualne razlike nego one među spolovima, a i mi se, kako odrastamo , smijemo različitim stvarima... svaka čast onome koji se može smijati svim ËťAmeričkim pitamaËť od prvog pa sve do

: odrastamo , škola i posao ometaju ovu prirodnu potrebu. Naše je tijelo naučilo suzbijati ovaj prirodni refleks.

situacije koje su doživjeli.. koliko stvari uzmemo zdravo za gotovo, nismo ni svjesni s čime i na koji način sve mi odrastamo ..

i nije nam jasan blijedi pogled okoline i nije nam jasno kako nas ne razumiju dok eto naše srce tako sretno kliče Odrastamo , shvaćamo, učimo, starimo i sve nešto ozbiljno, klimajući potvrdno glavom, sa onom mudrom crtom između obrva,