i ove godine, naš najljepši blagdan provesti svi zajedno na našim misnim slavljima. Kako je lijepo vidjeti Vas sve na oltaru
u obnovu - kroz novčane priloge, usluge i opremu. oltaru darova za pretvorbu. Nakon nekog vremena vjernici su s time povezali i svoje darove za siromahe i uzdržavanje klera. U
vjere na djelu. Rukama koje prikazuju i prinose darove vjernik potvrđuje svoju blizinu s Bogom i u toj procesiji prema oltaru ostvaruje smisao svoje egzistencije: zajednica je svjesna da se daruje Bogu i da dijeli Božju radost darivanja. Novo
Najraniji umjetnički prikazi Agnezu slikaju je bez ikakvih ikonografskih atributa. Takav lik nalazimo na mramornom oltaru njezine crkve u Rimu izvan zidina. Kasnije uz nju nalazimo i janje prikazano kao simbol Isusa Krista. U pratnji janjeta
ljubljeni i koji imaju probleme. Upravo snagom Duha Svetoga morate donositi Isusa. Tako ćete kruh koji se lomi na oltaru podijeliti i umnožiti. I vi, kao nekad dvanaest apostola, pomoći ćete Isusu podijeliti kruh života ljudima našega
. Crkvena lađa duga je 6,80 m, a široka 4,80 m. Na pročelju je zvonik na preslicu, s primitivnom rozetom. Na oltaru je slika sv. Ilije, koju je naslikao god. 1928. Franjo Andres.
se u istom dnevniku kaže da je uzdržava župska crkva, jer su njezina dobra ujedinjena s tom crkvom. Još se kaže da je na oltaru slika na platnu.
Marijin monogram (Ave Marija - stilizirano), nad njim je reljefna kruna, uokolo zrake izvedene takoder u mramoru. Na oltaru je kameni rebatl s trokutnim zabatom nad nišom uokvirenom stupovima od crvenkasta mramora u kojoj je drveni obojani
ukrašen je renesansnom kiparskom ornamentikom karaterističnom za rad Andrije Alešija, kao i središnja skulptura na oltaru , sv. Jerolim iz 1480. godine. U unutrašnjosti crkve nekada su se nalazile renesansne i barokne slike nepoznatog
Crkve. oltaru , popraćeni pobožnošću i žrtvom vjernika, konačno se posvećuju te postaju Tijelo predano i Krv prolivena samoga Isusa
gradile s oltarima okrenutim prema istoku, što je prihvatila i Istočna Crkva. Relikvije svetaca izlagale su se na oltaru ili iznad njega, a počevši od 10. st. u crkve bez relikvija stavljaju se slike svetaca iza oltara. Kao ishod
crkve (1886.). Već g. 1698. osim oltara sv. Ante bio je i oltar Gospina Uznesenja, a g.. 1709. još i oltar sv. Petra. Na oltaru je bio kip sv. Ante. God. 1777. crkva je obnovljena. Zvonik uz crkvu sagrađen je 1790. - 1792. Nakon nekoliko
mjestu stajala omanja crkva sv. Vida, uz čije se pročelje nalazio trijem s drvenim raspelom koje se sada čuva na glavnom oltaru katedrale. Jednog dana 1296. kockala se pod trijemom nekolicina riječkih građana, među kojima je bio i Petar Lončarić
kao Bog naš, pa nam ostavlja svoju riječ, svoje pismo, pismo Dobrog Oca koji je bog tako velik da se žrtvuje iz dana u dan na oltaru za sve nas. za svaki naš propust i grijeh koji bog je tako velik da je spreman predati se u ruke onima koji su ga pogrdili i
istinskog kršćanstva (uz ostale dijelove misije, a što bi za puno ušiju bilo hula, pogotovo za @bartija). Svijeća na oltaru kršćanstva slabo gori, još je samo drže upaljenom dobra djela, ali nema spoznaje Boga. Vrijeme za spoznaju Boga je