drugom stanju. Oportunist zna što je to radikalizam, kao što grešnik zna što je pravednost. U orijentaciji između oportunizma ili radikalizma, grešnosti ili pravednosti, bitan je izbor između jednoga i drugoga.

, bitan je izbor između jednoga i drugoga. oportunizma ; oni pak, koji se ugledavaju u velike radikaliste, izabrali su put, na kojem će i oni biti makar maleni radikalisti.

. Oportunisti to nazivaju fanatizmom, što bi se trebalo smatrati glupošću. U svakom slučaju svetac ne može biti slika oportunizma . Život velikog učenjaka pokazuje kulturni radikalizam. Neprestano podređen ustrajnom, točnom, istinitom

izgorjeli i nestali. oportunizma ili radikalizma. Ne može se služiti istodobno i Bogu i Mamonu; ne može se istodobno biti hrvatski borac i jugoslavenski

" pašama na turskom dvoru i "svojim" ministrima na beogradskom dvoru. To je bilo uzaludno divljenje svijetu sjajnog oportunizma , jer je njihovoj tragediji pripadao samo svijet radikalizma.

vjernik u normalnim vremenima, relativno je lako, ali za vrijeme vjerskih progona sigurno nitko neće biti vjernik iz oportunizma . U takvim je vremenima oportunističkije smatrati da je za domovinu korisno biti veliki inženjer. I naravno, teško je

. I uzalud se mučimo prikriti potrebu i vrijednost povijesnog radikalizma blještavim isticanjem povijesnog oportunizma .

naših velikih zabluda i u njihova kajanja, važno je da mi znamo razlikovati objektivnu vrijednost povijesnog oportunizma i povijesnog radikalizma u pojavi naše narodne borbe.

povijesnog oportunizma i povijesnog radikalizma u pojavi naše narodne borbe. oportunizma dovela do znatnih osobnih uspjeha mnogih Hrvata, ali da je u njoj Hrvatska bila i ostala skoro jedinom zemljom u Europi

bila i ostala skoro jedinom zemljom u Europi bez slobode. Pri tom se ne može nijekati, da u osobnim uspjesima hrvatskog oportunizma nije bilo izvršeno mnogo dobrih stvari. Svaki čovjek koji je zasadio jednu voćku, izvršio je korisno i trajno djelo.

i iskorišćivanje međunarodnih prilika, u kojima bi se nametnuo uspjeh nacionalne ideje. Na povijesnoj orijentaciji oportunizma Mađarska je pružila veliki osobni uspjeh mađaronima, Austrija austrofilima, Srbija jugoslavenima, i Hrvatska je u

, ćutila i snaga, podređenih i pripravnih za uspjeh ideje, nego samo za uspjeh ove ili one osobe, ovog ili onog osobnog oportunizma , ove ili one zablude ili ideologije, izvan povijesnog radikalizma.

našli na politički i egzistencijalno brisanom prostoru. U strahu od likvidacije, čak i fizičke, oni su psihološki, iz oportunizma , bili spremni za nacionalnu pomirbu. Ali ipak treba naglasiti: da nije Milošević napao Titovo djelo Jugoslaviju, oni

, nedostatak snage, kukavištvo da se prerade traume iz toga rata. No, vladatelji su postupili po refleksu političkog oportunizma , jer su smatrali (što u biti nije bilo nužno) da to od njih očekuje veliki Drugi, hegemon, Nad nad-ja, njihov politički