melodija. Prilazi komodi i uzme fotografiju na kojoj su ona i Franko u sretnim danima. Gleda fotografiju sjetno se osmjehujući . Prilazi koferu s namjerom da stavi fotografiju u njega, ali onda ipak odustaje i vrati fotografiju na komodu. Izlazi.

u lijevoj ruci prazan bat kukuruza u vlažnom papiru. Pogledao sam prema izlogu, a Božena se uspravila i mahala široko se osmjehujući . U najnezgodnijem trenutku, pomislio sam. Mahnuo sam joj praznom rukom i doviknuo hoće li sa mnom na kavu. Nisam čuo

. Tada bi se ona vješto iskrala iz kuće kako bi izbjegla dernjavu i što prije vidjela svoju prvu ljubav. Mjerkali su se, osmjehujući se jedno drugome, loveći povoljan trenutak da se približe i dogovore kada će se sresti. Njihovi susreti odvijali su se u

ruke kao krila nježna.. Miriše nam duša lijepa je riječ neizbježna.. U tišini samoće kao ponosni putnici nosimo teret osmjehujući bore.. Imam te boro večeras, imati ću te i sutra.. Osmijehom te grlim jer s tobom dočekujem jutra.. U jutru osmijeh i nova

. Pričao mi je o kući koju uporno i vrijedno održava,« a znaš kakva je kuća, stalno traži slugu, a ne gospodara », rekao je, osmjehujući se ispod onih svojih plavih husarskih brkova. Uvijek se osmjehivao, rijetko smijao, a svi su ga voljeli i bio je

. - Muči me mala - progunđa on. - Što joj je? Meni se čini sasvim zdravom. - Ne govorim o ovoj maloj - kaže Mario nevoljko se osmjehujući i mahnuvši rukom u pravcu svoje kujice kitnjastog repa. - Lako je sa njom. Ali ona druga... Klimam glavom i obaram pogled

Skoro je gotova. - Pa uspori onda malo - reče mu Borko. - Sagradio si kuću, sad malo odmori. Zaslužio si to. - Ne ide to tako - osmjehujući se odvrati Milovan. - Uvijek još nešto treba. - Treba i odmoriti. - Uvijek nešto treba - ponovi Milovan. - A tu su i djeca

mi - rekao je Marin. - Ne mogu se natjerati na to. - Luđače - Čini mi se da ćeš puknuti pod mojom težinom - objasnio je Marin osmjehujući se zbunjeno. Ne mogu se natjerati i gotovo. - Ne razmišljaj o tome - odgovorila mu je Edita i privila ga uz sebe. - Ne

iznenađenje ustane. - Molim vas, sjednite - zbunjeno reče Edita. - Evo, imate mjesto pored prozora - reče gospodin osmjehujući se. - Ukoliko volite promatrati krajolik kojim prolazimo. - Hvala vam - reče Edita: nakon onog divljačkog susreta,

sa olakšanjem, a zatim gospodin priđe prozoru i otvori ga. - Da istjeramo svaki trag nemilog događaja - umirujuće se osmjehujući reče Editi, koja ga zahvalno pogleda.

vrtio novac u ona daleka vremena. - Razgovaraš s Loksi? - upita Dorina: odjednom se stvorila pored Vilka široko se osmjehujući i sa naočalama u kosi boje pjenušca. - Bilo ti je dosadno? - Uvijek je dosadno kad nema tebe - reče Vilko. - Laskavče - reče

Lovac. Vilko samo klimne. - Odbio si je? - upita Lovac. - I uvrijedila se? Vilko ponovo klimne. - Eh, žene - reče Lovac osmjehujući se: prestali su sa užurbanom aktivnošću i stajali ispod borova gledajući prema livadi koja se zeleno širila ispred

, naravno - odgovorio je. - Već tri godine. - Oh - Snalazim se - rekao je s osmjehom. - Jak sam. Izdržljiv. - Vidim - rekla je osmjehujući , pružila ruku preko stola i pomilovala njegovu nadlanicu. - To sam odmah primijetila. Roko je zbog njenog dodira

radostan zbog podstanara? - E, nije taj momak običan podstanar. - Kako to misliš? - Plaća tri puta više nego ostali - osmjehujući se reče Nikola. - Meni je to sumnjivo - promrmlja Stjepan. - Platio je unaprijed. Za mjesec dana. Vidi Stjepan samo

- primijeti bivši Gradonačelnik - trebalo bi ih postaviti u svaki grad po jednog. - A tko da ih postavi? - upita Milojko osmjehujući se i domahujući Adriani: znak da će joj se uskoro pridružiti. - I konačno, tko je onog našeg postavio? - To je sasvim