sirijski antiohijski patrijarh. Grad je bio poluzavistan do 1101., kada pada pod seldžučku vlast. 1515. osvajaju ga Otomani i odonda je čvrsto u turskim rukama, iako je u gradu bila i velika armenska manjina, za koju ne treba posebno napominjati

grada. Otomani dodavali nove fortifikacije. Nauplion su 1212. zauzeli francuski križari Ahejskog principata, a 1388. je prodan

građevina Mletačke Republike u prekomorskim teritorijima. Obrana grada povjerena je 80 - orici vojnika pa su ga Otomani ponovo lako zauzeli 1715. godine.

u bitci kod Mansikerta, Seldžuci su zauzeli čitavu istočnu Anatoliju. Potom slijede Mongoli, Perzijanci i Otomani . Od 1548. Van je čvrsto u turskim rukama, te dobiva stratešku važnost, kao grad blizu nekoliko granica - perzijske,

na temelju kojih se može otkriti porijeklo neke riječi. Ovo su laička izvođenja porijekla i značenja Otomani i to originalni, ali pogledajte kako današnji Turci izgledaju, njih se ne može poistovjetiti s originalnim

vlast Bizanta, a ubrzo zatim pod Seldžuke. U 13. st. njime su nakratko vladali Gruzijci, zatim u 14. st. Mongoli, a potom Otomani . 1828. po prvi su ga puta zauzeli Rusi, ali su ga kasnije prepustili Turcima. No nakon Rusko-turskog rata, mirom u San

da u to doba nisu nosili donji veš) otomani ) posvuda voća raznog u izobilju (i zabranjenog).

gotovo cjelokupno stanovništvo. Do 17. stoljeća gradom su vladale iranske dinastije, a od 1534. sve do 20. stoljeća Otomani . Nakon što su ga osvojili Britanci kratko vrijeme bio je centar kraljevske provincije Mezopotamije, a od 1932. centar

kotorskom do dijela zaleđa na istoku, odnosno srpskih zemalja. Podsjetimo se, Bizant je na jednom od svojih vrhunaca, Otomani ozbiljnije ne ugrožavaju jugoistočna područja Europe. Činjenica jest da su djela za postav izložbe posuđena iz

najčešće od pamuka, vune, lana, svile ili jute. Namještaj je jednostavan, bez dekoracija i krivulja, a sofe, stolci i otomani imaju izložene nožice. Efektni detalji postižu se jastucima u nekoj intenzivnoj boji, vrlo često omiljenoj.

ima smisla kada se zna da je u Atatürkovo doba Turci bio naziv za običan puk, dok je plemstvo i elita za sebe rabila naziv Otomani . Atatürk je u biti razvio svijest o tome da turski identitet nije nužno identitet plebsa, već identitet iskonskog,

, čine je kohezivnom zajednicom koja upravo zbog snažnih međuspona ima teške odnose s vanjskim svijetom. Novi Otomani (Turska, Turkmenistan, Uzbekistan) također pokazuju veliku plemensku povezanost, a unatoč ekonomskoj ovisnosti

unutra. Otomani zauzeli te krajeve.

careva. Tu se dogodio i raskol crkve na istočnu i zapadnu. Crkva je ostala kao crkva do 1453. godine kad su došli Otomani malo poharati Europu pa su crkvu prenamjenili u džamiju tako što su poklali svijet koji se u crkvu skrio, freske