spasi. Želim da me se otme odavde. On otvori oči i vidi me kako otpijam gutljaj kave. Njegove plave oči su skoro bijele i ja se
ravnica, žuta ravnica. Ravnica. Pokušavam se probuditi , otpijam velike gutljaje kave i pitam se kakvo je to kričavo žuto
si ljubav i morao bi biti sretan ... Šutim. Umjesto odgovora otpijam malo crne i vruće tekućine: potrebna mi je kava, neispavan
divljanje osjećaja u svojoj uzburkanoj nutrini . Otpijam zlatnu vatru iz čaše i uživam dok mi pali grlo, utrobu. Dok
žestice: osjećam potrebu za toplinom alkohola . Otpijam i osjećam prijatnu toplinu kako se širi mojim tijelom i
mora s nebom ... a ti, ti si dio tog beskraja ... Ponovo otpijam kavu i pogled mi pada na cestu ispred mene; na cestu koja
centar pažnje, znala je to i uživala je u tome. Dok je gledam i otpijam još piva, po prvi put preispitujem svoje osjećaje prema
je negdje u nevidljivost, zvuk motora pomaknuo se iza mene Otpijam vode, otkopčavam pojas i palim svjetlo za čitanje. Iz
čega si toliko povrijeđen? Ništa strašnog nisam rekla . Otpijam iz boce i gledam u nju, podrugljivo, ispitivački ,
Njena je radost postala moja radost. Njen život, moj život . Otpijam još malo hladne i žute i gorke tekućine i sjećam se njenih
leži na deki, iz košare vadim vino, crno, točim ga u čaše. Dok otpijam dug gutljaj, jagodu uranjam u njenu čašu ... gledam kako
nije. Da mi je totalno upropastilo ovaj prelijepi dan - nije Otpijam polako gutljaj, obavijena dimom cigarete ... Gledam ljude
nosim nezamislivo male količine vode ( ovaj put samo 1 l ) otpijam zadnji gutljaj i odlučujem da ako u skloništu ne bude zaliha
koji juri našim skromnim naseljem? Da li opće nešto vidim ? Otpijam gutljaj kave, ili možda cedevite koju mi je muž napravio jer
hitnjom, molbom, ostacima osjećaja koji me se nisu ticali Otpijam gutljaj kave, palim cigaretu. Promatram crnu, skupocjenu