po kojoj će te ga zauvijek pamtiti. Učinite ga posebnim na vaš svojstven način . oćutiš teretom svejedno, ja uvijek bit ću tu. Jer ... u meni si od mene postala da bi u meni uza me zanavijek ostala Malena moja, vječno ti proljeće želim u svim godinama koje dolaze, a četrnaest lepršavih poljubaca polažem na tvoj dlan za tvoj dan .

topline, koliko je tvoje tilo proizvodi. Uspostavi se termička ravnoteža, pa ti nije ni zima, ni vruće, nego baš ono kako ti je najlipje. Uvaljen u onu mekoću posteje, cili izneblušen od liposti zapitaš se: ma jesan li ja ovo u raju A onda oćutiš još jedno takvo toplo tilo u blizini, pa se uz njega stisneš i odma ti je još duplo lipje ... Jemas prav, ne trce se za autobuson u kojen se vec vozi .... ma muskima ( ka i zenskima ) idu godine .. pa se moze dogodit da se ispade i iz autobusa u kojem se

. Karlo: Sanja? Je li to dida Mate Svitanje u Ravnici, selo Dobro, zalazi sunce, Gabrijel i Gorica, dan u utihi Krke. Na Visovcu nebeski jablani i fra Ante: Ljudi moji, ajmo mi popit jednu rakiju. Jedna uvik dobro dođe. Živili. A, ne daj Bože da oćutiš neki udar, srčani, moždani, triba popit dvi, ionako ti je svejedno

bi ti ner tolik tada govor njeje. Oni hip nikolik postaše glede je. Čude se od kude je stvoren ' je, od kega sve od svita meje nimaju lipljega. Pak rekoše: "S tvega premudra i smina činjen ' ja od svega biti će t ' načina, ku želiš, ne ina. Toj on čas oćutiš , ki prid gospodina našega postupiš. Dobro ne izustiš da će ti sve dati, ča godir obljubiš i budeš pitati. Jer će dostojati ti razum, ta lipost, da bude imati svaku čast i milost. "Govore toj, linost s njom pojti nimiše, gledaje nje svitlost

; i onda ćeš se rijetko ili malo uznemiriti. Ali ne oćutjeti nikada nikakve smutnje i ne podnositi nikakve tegote srca ili tijela, to nije moguće u ovom životu nego to spada na vječni mir. Nemoj dakle misliti da si polučio pravi mir ako ne oćutiš nikakve poteškoće; niti da je sve dobro onda ako nemaš nikakvoga protivnika; niti da je sve savršeno onda kad sve biva po tvojoj volji. A ne smatraj se nečim velikim ni kad si veoma pobožan, ili se ugodno ćutiš; jer se po tom ne prepoznaje pravi

njemu upravljeni. Ti mu, daklem, ukazuj kako će ih, bez po se velike štete, kršiti bogougodno ćeš djelo učiniti. Međutim, zakon Božji nek je iznad svega Nu opet, ma kako strog i nepromjenjiv taj zakon bio, ako u srcu svojemu, daklem , oćutiš sućut za čovjeka, odstupi malo od zakona, jer je ponekad i Bog, u svom prevelikom milosrđu, odstupiti znao. Ja sam ti ispripovjedio svoj razgovor s Bogom, a sad si se i sam uvjerio kako je Providnost Vrtirepkin korak na dobro uputila. Mladi

sada drugačiji sjaj. Uzvrpoljila si se na stolici. Prividna sigurnost i suverenost polagano blijedi. Da, osjetila si me. Snaga mojih misli doprla je do tebe i nakratko te uznemirila. Krajem oka zamjećuješ da sam oborio pogled. Želim da oćutiš kako ti promatram grudi. A onda vraćam svoje oči tvojima, tek da u njima pročitaš ono što sam osjetio dok sam ih promatrao. Da, to će ti se svidjeti. Ma koliko se branila od tog osjećaja, u tebi će se nešto pokrenuti i ta snaga će te preplaviti

pojde u Jerosolim. Pokloniše se u tempal, dare prikazaše, i tuj se tri misece veselivši, domom se varnuše. Judita posli parvoga muža Manasesa drugoga ne poja. Živi sto i pet lit. Leže u grob muža svoga. Sedam dan ju puk sitova. Za nje života ne oćutiše nevolje rati nike. I dan dobitja nje svako godišće bi baržen i čtova ( n ) od svega puka israelskoga, dokla tarpiše u sta ( n ) ' ju svomu. Na sve ( m ) vazda Bogu hvala. Ame ( n ). Dike ter hvaljen ' ja presvetoj Juditi, smina nje stvore ( n ) ' ja hoću

zasigurno će te natjerati da promjeniš životnu filozofiju pretočenu u višnjevaču. pravo piće u ustima ostavlja okus arome, a zažari se tek zadnjih 5 centimetara jednjaka ( onaj dio između ošita i želuca ). ali da ne pričam previše ... kad to oćutiš znat ćeš na kakvom si putu, nije makadam, a nije ni poderani asfalt - to je REAL HIGHWAY.: ): ): ) znano mi je da ne ostaješ dužan a ja eto baš i ne volim tu filozofiju. mislim da triba imat muda za ispružit ruku i prosit. tribali bi svi učit primat .

, motreći posljednje slojevite trenutke poniranja sunca u more. Stoga nastavljam slikati Zadar, grad koji izranja iz mora u tisuću boja, i ogleda se u zalasku boje rubina, ljubičastog i tirkiznog, poput dijamanta ... gdje se najednom oćutiš obojen pejzažom koji te okružuje i tako, malo po malo postaješ dio tog vječnog pejzaža ... ustvari ne znam koliko bih još osjećaja morao naslikati da bih izrazio svoju ljubav prema Dalmaciji ... ", zapisao je Adam Marušić u povodu izložbe

toga sam dana užasno trpio. Konstatiranja me ne udovoljavahu. "Marko nije valjda mogao doći, dok nije došao ", rekoh stotinu puta, ali ja sam bio tako srdit, te sam znao, da to nije kadro ublažiti onu fizičku bol, koja je bila ravna boli, koju oćutiš , kad udariš glavom s nespretnosti u nešto kvrgasta i tek si opsovao jednoga sveca i počešao se za ozleđeno mjesto, udariš glavom u drugu kvrgu. Fizična se bol ne liječi - razlozima. "Mogao sam mirno ostati kod kuće ", rekoh i drugi put, ali sam