polaganja vijenaca visokih dužnosnika predsjednika sabora Zdravka Tomčića, ministra hrvatskih branitelja Ivice Pančića , potpredsjednika vlade Gorana Granića, generala Petra Stipetića i Imre Agotića, Jadranke Kosor, mladog Jastreba -
prvaša. Primili su ih i s njima se ugodno družili učenici 1. a i 1. b razreda, njihovi učitelji Zemka Devlić i Radovan Pančić , učiteljice budućeg prvog razreda Sanja Labus i Dragica Varat i pedagoginja škole Milka Ivanković.
matične škole pohađat će 31 učenik. Učenici su raspoređeni u dva razredna odjela koje će voditi učitelji Radovan Pančić i Zemka Devlić. U prvi razred PŠ Gornja Gračenica upisano je 11, a u PŠ Donja Gračenica 10 učenika.
u srijedu, u organizaciji Srpskog narodnog vijeća i izadavača Naklada Ljevak biti predstavljena knjiga Teofila Pančića " Aleja Viktora Bubnja ". U Rijeci će predstavljanje biti održano 7. svibnja u sklopu 6. Riječkog sajma knjiga i
Ogrizovića u 20 sati, a sudjelovati će Vlaho Bogišić, Igor Mandić, Saša Milošević, Nenad Rizvanović i autor Teofil Pančić . Nakon zagrebačkog predstavljanja, u VIP Clubu je od 21.30 sati organiziran After party, na kojem će nastupiti
legendarne ex-yu, novovalne, domaće rock hitove. Ulaz je slobodan. Pančića , i prva potpuno autobiografska, u kojoj između ostalog opisuje i godine svog odrastanja u Zagrebu. Većina stvari koje
, u kojoj između ostalog opisuje i godine svog odrastanja u Zagrebu. Većina stvari koje je do danas objavio Teofil Pančić kao da je pisana iz viđenja osobe kakvom smo mogli postati da nas nije ponijela ostrašćenost posljednjih dvaju
dvaju desetljeća, gdje je teško reći je li gore ubijanje devedesetih ili izravnavanje računa nultih i desetih godina. Pančić je odrastao u osobu kakvom su mnogi mogli biti, samo da se nisu dali ponijeti od strane kojekakvih bujica, bile one
da se o svemu promisli što je moguće hladnije glave, prebivajući, predinovski kazano, na svoji strani. Pančić nije rođen u Novom Sadu, mada drži da bi to bilo po svemu najprirodnije i najlogičnije, nego je rođen je u Skopju 6. srpnja
tehničkim dostignućem koje je svaki tudum svladao, kao da se volan i tipkovnica nekako nedokučivo isključuju. Teofil Pančić takav je jedan intelektualac pešadinac, kojega ne mrzi sagnuti se na kolodvorskom šalteru, ukrcati u ruzinava,
knjigu, ostali se putnici stanu u nelagodi pogledavati kao da je tkogod prdnuo u autobusu. Beskrajne je kilometre Pančić tako prešao, među sirotinjom bezdušno istrgnutom iz zavičaja i prestravljenom graničnim policajcima, i o tome je ova
, Half as cold as all the people I ' ve found. Njegovo osjećanje nikad nije jednostavno i jednoznačno. S jedne strane, Pančić očito uživa. Putuje, onako, meraklijski, džumhurovski, veseleći se točki B i prijateljima koji ga tamo čekaju, no na
nezavisne Hrvatske ne impresionira više nego kad netko napravi Eiffelov toranj od žigica. Ne spašava zaista Teofil Pančić Jugoslaviju, jer kako bi on to i mogao. Rekonstruirajući život koji je nepovratno izgubio, brižljivošću i marom kojom
koji je nepovratno izgubio, brižljivošću i marom kojom bi netko drugi lijepio komadiće razbijene keramičke vaze, Pančić spašava tek svoju dušu, otima je Carstvu Tame koja, kako je sam napisao, "možda započinje baš time što će čovek
s dugačkog jezičnog švedskog stola. Josip Broz Tito je miješajući ruski, kajkavski i srpski bio mala beba za Teofila Pančića , tek što je u druga Starog to djelovalo rogobatno i smiješno, a kod Pančića se podmazano okreće, ima jedan moćan ritam i