legu jaja bez da se prije pare s mužjakom. Ta pojava se naziva partenogeneza . Neke ličinke se mogu razviti i u mužjaka prolazeći kroz 4
dioba, pupanje i znanstvenicima sve fascinantnija partenogeneza te koje sve životinje prakticiraju ove neobične načine
jajnih stanica. Ovaj proces poznat je pod izrazom partenogeneza i opisao ga je švicarski biolog i filozof Charles Bonnet (
proizvodnja hormona koji započinju aktivaciju. Za partenogenezu je specifičan i modificirani mehanizam mejoze, koji
rezultira potomkom nešto drugačijim od majke. Rezultati partenogeneze mogu biti i klonovi majke, kada nema mejoze. Ovakav način
(Reptilia). Neke od vrsta koje se mogu razmnožavati partenogenezom su dvije vrste macaklina (Heteronotia binoei i
gallopavo) ima tu sposobnost. Kod sisavaca u prirodi partenogeneza još nije poznata, a njen bi rezultat bili isključivo ženski
Pincus u laboratoriju je zabilježio uspješno induciranu partenogenezu kod zečeva. Godine 2004. na Sveučilištu u Tokiju
. Vrsta ima četiri generacije godišnje, razmnožava se partenogenezom , a ličinke stvaraju tipične i lako prepoznatljive tragove
i parenjem postupno nestaje i javlja se pojava partenogeneze , djevičanskog rađanja, odnosno razvoja jedinki iz
jedinki iz neoplođenih jajašaca. Ako se javi potpuna partenogeneza tada se iz neoplođenih jajašaca leže i muško i žensko
radovima oko razvoja zajednice. U daljem razvoju iz partenogeneze javlja se samo nepotpuna iz koje se dalje razvija samo muški
razvija samo muški spol pčela. Ženke generacija punom partenogenezom mogu razvijati dalje zajednicu, dok one sa nepotpunom više
su pod nazivima dioba, pupanje, razmnožavanje sporama, partenogeneza i apomiksija. Kod biljaka rašireno je razmnožavanje
i brojne rasprave među kojima je najveća bila o priči ' Partenogeneza ' Tatjane Vranić koja je izazvala brojne polemike prije