iz Centra za suočavanje s prošlošću - Documenta. partitokracije prošle vlasti, vođene dvostrukim mjerilima i kratkoročnim dobitima, prema demokratskoj vladavini koja realizira

ljudi koji razmišljaju na način da se smjena političke oligarhije može postići samo opcijom koja će nadvladati pošast partitokracije koja je sve postojeće stranake pretvorila u prćije njenih predsjednica-ka i njegovih podrepaka.

sada i u slijedećoj godini, dilema: hoće li nam se nametnuti suženje demokracije, od danas nezadovoljavajućeg oblika partitokracije , ka "demokraciji s vođom ", ili ćemo pak nastojati na širenju demokracije? OK, prošla je već gotovo i" slijedeća godina

domoljubnih itd. snaga? Zar smatrate da je domoljublje itd. samo po sebi dovoljno za oslobađanje iz kandži bipolarne partitokracije i napredak Hrvatske? Zar mislite da je legija stranaca dovoljna škola?

politologa i "političkih analitičara" čije isprazne komentare donose svi mediji, shvaćaju ispražnjenost modela partitokracije i potrebi da se okrenu "demokraciji s vođom ", o čemu sam pisao u nekoliko tekstova (središnji je Predsjednički izbori

, koji kreću od prekosutra. Četiri polaze od četiri stupa zelene politike. Predviđeni red objavljivanja: partitokracije : sudionička ili plebiscirtarna demokracija? (23. studenoga) (pogledajte moj članak na osobnom blogu: Za širi, a

. partitokracije , natrag ka autokraciji. Naslov mog dnevnika od 25. listopada: Kriza demokracije i mogućnost autokracije u Hrvatskoj

Jugoslavije. I ne samo to: prvo od tih zala Hrvatska je čak »obogatila« proširivši ga iz nekadašnje jugoslavenske partitokracije u hrvatsku pluripartikraciju. Eto još jedne naše »inovacije« Za razliku od korupcije o tim drugim dvama zlima domaći

višestranačja 1990. na političkoj sceni promijenilo se jako malo jer su novi vladari uvelike nastavili s praksom partitokracije i negativne selekcije. U tom svjetlu demokracija je još uvijek slaba i krhka biljka u Hrvatskoj. Nakon godine 2000.

i drugim apetititma vlastita članstva ali i apetitima i potrebama koalicijskog članstva. U tom času »obogaćivanje« partitokracije i njezino proširivanje u pluripartitokraciju postalo neminovno. Sve viđenije strančare koji se se uspiju ugurati u

. I prozivao šefa Vrhovnog suda (Branko Hrvatin) što je i on osobno narodu podmetao podržavanje uvjeta za održavanje partitokracije , dakle neustavne vrste vladavine, umjesto da kao predsjednik Vrhovnog suda osobno prekine bilo koju pa i tu izopačenu

postoje samo dvije ideološki usustavljene kritike kapitalizma i predstavničke (parlamentarne) demokracije ili partitokracije : jedna je anarhizam u svim svojim vidovima, a druga je marksističko-lenjinistički komunizam (ne brkati sa

podmetnutim mu listama (pa i kad ne mora), da svojim nepromišljenim postupkom dade legitimitet postojećem sustavu partitokracije u nas, a ne da bira i sa zaokruživanjem izabere samo konkretnog 1 čovjeka (a ne i stranku, partiju ili nezavisnu listu),

doprinio postupanju birača protivno vlastitim interesima, da se glasa tako da se podržava i održavanje oligarhije i partitokracije , a ne da se konačno krene u prakticiranje nasušno nam potrebne jedino demokracije.

da će rasprodavati javna dobra, nema pravo to samovoljno činiti a da se ne bi narod imao pravo buniti. Protiv nositelja partitokracije se narod mora boriti referendumski. Mora se sam organizirati, ako to ne žele postojeći domoljubi. Ali tako da