No s povijesnog stajališta ljudskog postojanja u nizu naraštaja, spasenje se ostvaruje sve do paruzije - novog dolaska Krista u slavi. Zbog toga je sveti Pavao zapisao kako nam je Bog "povjerio službu

pismu ( opis načina stvaranja, poligamija, sveti rat, zabrana blagovanja krvi, neposrednost paruzije , antifeminizam Pavlovih poslanica, ... ) od trajnih. Do ovoga dolazi između ostaloga i stoga

izazova svakodnevice koja mora biti označena trijeznošću i budnošću. Iščekivanje paruzije bilo je veoma živo u solunskoj Crkvi, kao i u drugim kršćanskim zajednicama. To ih je iznutra

. U ostalim poslanicama vidimo kako se Pavlova teologija prestaje baviti temama uskrsnuća / paruzije , karakterističnim za prve poslanice, i usredotočuje se, u njegovim glavnim poslanicama, na

i drugom Kristovom dolasku. Solunjani su nešto krivo shvatili o Danu Gospodnjeg dolaska tj. Paruzije . Neće to biti baš tako brzo kako su oni mislili. Osim toga prije Kristovog dolaska pojavit će se

De Nirovu igru. Roman japanskog kršćanina o progonima kršćana u feudalnom Japanu, izostanku paruzije ( drugog Božjeg dolaska ) i Božjoj šutnji, napisan za kršćane, hard core vjernike spremne za

čita se teologija Krista i njegove Crkve. Kršćanska se nada hrani ne samo očekivanjem skore paruzije nego i pozivom na sadašnje sudioništvo u pobjedonosnom boju Kristovu. Poruke i važnost

ne kažem poplava nevjere. Nikakav koncil ni reforma ne može supstituirati umor zbog odgađanja paruzije , što je već kod nekih prvih kršćana izazvalo razočaranje i raznorazna otpadništva i

kako je drugi Kristov dolazak toliko blizu da su se čudili kako to da su neki od njih umrli prije paruzije . Pavlova poslanica Solunjanima svjedoči o tim danima Crkve. Čini se da su se neki od članova

, počevši od Svetog Pavla, zapravo su neka vrst pronalaženja isprike zbog izostanka paruzije ( drugog Kristova dolaska ). Božja pravda prebačena je onkraj smrti, u neki drugi svijet .

Heels Paruzije , Crkve Božje, vjerne apostolskoj vjeri, na svakome mjestu, slave isto vazmeno otajstvo .

svijet, kao što su pripreme za dolazak cara, koje Pavao koristi u svom opisu drugoga dolaska ili Paruzije ( 1 Sol 2,19 ), slike s olimpijskih igara koje služe kao analogija za ustrajavanje u kršćanskom

ostalog upravo pitanje, što će se dogoditi s preminulima kod ponovnog Isusovog dolaska ( paruzije ). Da li će i oni imati udjela u Kristovoj slavi i kako? Solunjani su mislili, kao uostalom i

beznadno, jer oni i kroz suze vide svoju vječnu budućnost u zajedništvu s Kristom. Cijeli opis paruzije opisan je vrlo slikovito i podsjeća na doček cara ili njegovog visokog izaslanika, kada je

svu ljudsku povijest, u svim narodima, vjerama i vremenima, sve do Kristova drugog dolaska, do paruzije .