drugome. I umjesto da se i danas na te stvari tako gleda, te umjesto da hrvatski dužnosnici na jednak način tretiraju i Pavelićeve i Titine žrtve, vladajuće strukture u Hrvatskoj i danas dijele ne samo žive, već i mrtve Hrvate, čemu smo svjedočili

grupe, koji su konceptom vezani uz karizmatičnu i kontroverznu ličnost Josepha Beuysa, koji je predmet višegodišnje Pavelićeve preokupacije i kojemu se uvijek iznova vraća referirajući se na njegovu ulogu u društvenom kontekstu, oponira se

snažnog partizanskog pokreta pod Titovim zapovjedništvom, tko zna što bi nakon fašističke, zločinačke i poražene Pavelićeve NDH bilo od Hrvatske.

genocidnost Hrvata i sl. Posebna pozornost posvećena je povlačenju paralela između aktualne vlasti u Hrvatskoj i Pavelićeve NDH iz Drugog svjetskog rata. U zanosu optuživanja Hrvata za sve loše što se dogodilo od stoljeća sedmog na ovim

, pa razgovaraju s Edmundom Glaise-Horstenauom, vojnim guvernerom Hrvatske (koji je bio toliko bijesan na Pavelićeve ustaške zločine da je kasnije potakao Lorković-Vokićev neuspjeli puč). No, nema ništa od dogovora partizani su u

staviti u razini s ovim što tu dogodilo, ali progoni komunista tijekom ratu su najmanje ružna slika četverogodišnje Pavelićeve vladavine i da je sve ostalo u okvirima toga ne bi mi ovdje trošili toliku energiju. međutim, Pavelić se nije

u više navrata, a osobito 1502. i 1620. U 20. vijeku desilo se isto u dva navrata: 1941. i 1995. Prvi put su ga oskrnavile Pavelićeve ustaše, a drugi put, uprkos nastojanju hrvatske države da ga potpuno zaštiti, znatno su ga opustošili hrvatski

, protitenkovskih rovova i sl. Pavelićeve smrti - red bi bio da se Hrvatski narod odredi prema toj prošlost koju su obilježile te dvije, bez sumnje najutjecajnije

izabrao taj datum za otvaranje rasprave, jer je to u srbijanskoj diplomaciji oprobani način da se Hrvatskoj zbog Pavelićeve NDH-a nameće etiketa genocidne nacije što se ponovilo po njihovom mišljenju i u "Oluji ". Tim povodom Vuk Jeremić

cilj, s Pavlićevih ustaša na Hrvate. Možemo pretpostaviti postojanje srednje, prijelazne faze. Srbi (s pravom) vide Pavelićeve ustaše kao krajnje negativne. Oznaka zlo je konvencionalno povezana s njihovim pojmom (Pavelićeva) ustaše. Srbin

Kakve li samo arogancije, drskosti i neobjektivnosti. Pavelićeve kolaborante, taj vrijeđa i hrvatski narod i nadbiskupa Stepinca, kaže poznati slikar, i jedan od ustaških

na demonstracije, a ne razni Đakići. Zbog naše ustaške ikonografije žele nas proglasiti fašistima, ali šahovnice i Pavelićeve slike su hrvatska, a ne fašistička ikonografija. Branitelji Domovinskog rata pod tom su ikonografijom ratovali

? što ti je to za boga miloga? drveno željezo? to ti ne bi posvjedočio ni marin srakić ili ti još živiš u onoj sramoti od pavelićeve tvorevine? i koja hrvatska do drine ' kud bi onda veliki rvati bježali po dvojno državljanstvo?

srpskog stanovništva od strane divljačkih ustaških hordi Pavelića. Čak i one seljačke mase, koje mrze okupatore i Pavelićeve ustaše, boje se odmazde poslije pobjede nad fašističkim okupatorima i ustašama. Oni se bolje da će za zulume

. Taj zadatak prihvatio je jedan odvažni mladić - Milan Bilić. Po narodnosti Hrvat iz Dalmacije, koji se protiv Pavelićeve zločinačke vojske borio s Srbima. On je uspio srušiti veliki most, ali je nažalost, zajedno s razorenim mostom, otišao