odjelnim predstojnikom za seljačko gospodarstvo, a na istoj dužnosti ostaje i nakon proglašenja NDH. Otklanja Pavelićevu ponudu za ministarsko mjesto i povlači se na dobro u Božjakovini, gdje provodi II. Svjetski rat do 1944. kada se

oktroiranim ustavom, Bachovim apsolutizmom i nagodbom s Mađarima; jugoslavenska je europska integracija kaznila Pavelićevu uspostavu Nezavisne Države Hrvatske pokoljem najmanje 200.000 Hrvata; bruxelleska europska integracija dandanas

za diskusiju), bar na papiru i sad je praktično, sve navedeno na početku, dozvoljeno... pavelićevu sliku na udarnom mjestu glavnog zida i to mi ne smeta. Ak voli, nek izvoli, dečko je u redu kao čovjek a meni je to ipak

silom prilika i zbog sile 1945. morala ustupiti mjesto neprirodnoj odnosno umjetnoj jugoslavenskoj tvorevini, a Pavelićevu despotsku vlast zamijenila je (ništa manje) divlja ili anti-civilizacijska vlast Titovih partizana.

zoni američkog utjecaja) pod lažnim imenom. Pavelićevu vojsku) na milost i nemilost, možda zato što su znali za sve događaje... za okolnosti pod kojima se događa Bleiburg,

na Hrvatsku rađaju se i izbijaju na površinu domaći maštoviti revizionisti i vandali u Mussolinijevu, Hitlerovu i Pavelićevu duhu, koji pokušavaju korigirat povijest brisanjem samoupravnog socijalizma, kako bi na njegovom mjestu lukavo

potom zajedno, kao složenica Vrginmost. Preživjeli su Vrga i njegov most pod tim imenom sve ofenzive, pa i marionetsku Pavelićevu NDH.

uvijek sam bio sklon tvrdnji da bi se i bez toga ona urušila. Doduše, u devedesete je ušao sa skandalom: usudio se skinuti Pavelićevu sliku s jednog emigrantskog zida, a potom i na domaćem terenu dohvatiti s HDZ-om i zlopamtilom Tuđmanom. Bez obzira na

) Konkretno programski formuliranog antisemitizma u ustaškoj ideologiji nema, što ne znači da ga nema uopće (Vidi Pavelićevu knjigu na nemačkom iz 1936.). Da. Zidovi su mnogo propatili u NDH, to je neosporivo. Ali, nas maleni HISTORIK ce jos za

, hranio kokice, no rano ustajanje mi je uvijek bilo najveći problem na selu. Odrastao sam u zagrebačkoj Dubravi, u Pavelićevu naselju s puno malih obiteljskih kuća, gdje živim i danas sa suprugom Zvonkom i našim sinovima, petnaestogodišnjim

, razumije se, neopravdani strah. Sve zavisi od samog hrvatskog naroda. Zavisi od toga da li će on tolerirati i trpjeti Pavelićevu strahovladu, zavisi od toga da li će stajati pasivno ili će aktivno stupiti, rame uz rame sa srpskim narodom, u borbu...

Hrvata. Moj ćaća, i sam gastarbajter, govorio mi je da je, gdjegod je u gostionici nekog našeg čovjeka vidio Pavelićevu sliku, znao da se radi o udbaškom provokatoru, mutikaši i cinkeru, ili, dodao bih, korisnom idiotu neke

i o bijedi emigrantskoga života (austrougarski bjegunac tijekom Prvoga svjetskog rata, politički nepoćudna osoba u Pavelićevu režimu koja jedva izvlači živu glavu iz ustaškoga zatvora, te odveć oštar i zajedljiv kritičar Tita i komunističke

. To potvrđuje pisanje Židova malim slovom, ali i izrugivanje židovskim prezimenima. Pavelićevu sliku u stranci.