, a čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. "Ruski književnik Mihail Ljermontov kroz portretiranje glavnog junaka Pečorina u njegovu romanu "Junak našeg doba" opisuje sudbinu odrastanja mladog naraštaja... Pečorin je bio neobičan i nadaren

misteriozan, umire negdje u maglama kavkaskih gudura s 26 godina, taj romantičarski heroj koji je u sebi nosio nešto od Pečorina ; genijalni Tolstoj, pak, umire kao Metuzalem, od društva slavljeni pjesnik. U pompoznoj procesiji kosturu

Tamanj Pečorina ¶

kako dokazati dali je čovjeku sudbina unaprijed određena ili je ona samo slučajnost, a to je prikazao kao okladu između Pečorina i poručnika Vulića. Pisac je u jednom djelu djela otvorio pitanje da li čovjek može predvidjeti sudbinu, da li je to

? Cmizdrili? Žalili se? "Pozajmivši ponešto od svojih omiljenih književnih likova - Bolkonskog, kneza Miškina i Pečorina , Akunjin je stvorio lik koji je sasvim nov u ruskoj književnosti. Zamišljen kao suprotnost negativnom stereotipu

za rusku prozu te jedan od prvih podvojenih likova u europskoj književnosti Pečorina , ali je razočaran kad ga Pečorin nije ni pozdravio kako je ovaj želio

i ponosita kneževa kći iz kavkaskih planinskih bespuća, oteta je i zamijenjena za vatrenog Kazbičeva konja. Jako voli Pečorina i ni na što se ne obazire, no boli ju Pečorinov odnos prema njoj

je i dalje bila udana i bila je iznimno bolesna Pečorina da se sprijatelji s kneginjicom kako bi se njih dvoje mogli viđati bez bojazni u njezinu domu

je vrlo uspješno provodio svoj plan, a u isto je vrijeme i izazivao kneginjicu i zavodio ju Pečorina i Meri jer su previše vremena provodili zajedno

vremena provode zajedno, ali čim je ona spomenula vjenčanje, on se potpuno ohladio od svega Pečorina što je dobio ljubav kneginjice Meri

¶ Pečorinu oproštajno pismo

Italiju. Ovaj je put zadatak bio nešto kompliciraniji, naime trebali smo pomoću određene teorije ličnosti objasniti Pečorina , glavnog lika naše zadnje pročitane lektire. Mene je spopala ekipa koja se sastajala od sljedećih ličnosti: lika koji

uspjela zaboraviti dvije rečenice koje je trebala ispredavati. Najveći biseri su bili: - Matijino utjelovljenje Pečorina koji je jahao stolicu i lupao s glavom u pod zbog neuspjeha u ljubavnom životu - Luka a. k. a. duh Sigmunda Freuda koji je

jednu od teorija ličnosti - Pečorin koji brejka (Peki je to savršeno izveo) - Vračara koja je došla hipnotizirati Pečorina - Te dvoboj Pečorina i Grušnickog (Filozofa i Ljenčine iz moje grupe) sa nevidljivim pištoljima i teatralnim