pred nas bilo posadašnjenje, bilo lakše opravdati promjenu no braniti kontinuitet. Perfectae caritatis čitamo sljedeće: "Prilagođena obnova redovničkoga života istodobno obuhvaća neprestano vraćanje na

ustanovu, neka poglavari na prikladan način upitaju za savjet i saslušaju svoje članove. "(4) Perfectae caritatis, brojni ulomci koji slijede izriču ljepotu istinske naravi redovničkog života i zavrjeđuju da se nad njima

usavršavati. To je očito kada čitamo završne uravnotežene kriterije i smjernice za obnovu sadržane u brojevima 12 - 18 Perfectae caritatis, što smo spomenuli kada smo govorili o prekidu i diskontinuitetu.

. Prema tome, pitamo udaljuje li se to od onoga što je siromaštvo u pravom smislu? Odgovor možemo pronaći u dokumentu Perfectae caritatis br. 13 u kojemu stoji Dragovoljno siromaštvo poradi nasljedovanja Krista jer je ono njegov znak, a danas se

tako zabranjuju religiozni propisi uživanje mesa, kao i svih dijelova žive životinje, jer je proveden jedan princip perfectae lenitatis, savršene blagosti, koja zabranjuje ubijanje životinja, kako to vidimo i kod Indijaca.

, 9. prosinca 1965. u Rimu je osnovana Međunarodna unija vrhovnih poglavarica, kao prvi plod koncilskog dekreta Perfectae caritatis. Statuti su joj odobreni deset dana kasnije. Dakle zaista vrlo brzo i ažurno.

deset dana kasnije. Dakle zaista vrlo brzo i ažurno. Perfectae caritatis, iz 1965. godine, po mnogim se zemljama lančano osnivaju konferencije (vijeća, unije) redovničkih

dokazali veliku ažurnost u pokušaju osnivanja svoje konferencije. Tako, na primjer, ističemo da je koncilski dekret Perfectae caritatis papa Pavao VI. potpisao 28. listopada 1965., a nepuna dva mjeseca potom u Zagrebu se sastaje skupina viših

kontemplaciji, među kojima je i Red sv. Klare: soli Deo vacare - baviti se samo Bogom, prionuti uz Boga jedinoga ( Perfectae caritatis, 7). No, latinski neprevediv izraz vacare podsjeća na sliku i pojam praznine: dati se Bogu u jednom

ispražnjenju - koje je otvorenost Duhu - učinjeno ujedno u samoći, šutnji, neprekidnoj molitvi i radosnoj pokori ( Perfectae caritatis, 7). U toj otvorenosti, praznini, vacare, Crkva živi riječi proroka Hošee: Evo, privući ću je i odvesti u

Crkvi i od nje u cijeli kozmos. Da, kontemplativni samostani su glas Crkve koja uzdaje Bogu savršenu žrtvu hvale ( Perfectae caritatis, 7), ali samo pod uvjetom da su oni siromašna Crkva koja se otvara, širom rastvara u beskrajnu golotinju, onu

Duha. Perfectae caritatis, 1). Koliko više njeguju život s Kristom u Bogu sakriven (Kol 3, 3) toliko odatle izvire i svim žarom se

(Kol 3, 3) toliko odatle izvire i svim žarom se pokreće ljubav prema bližnjemu za spasenje svijeta i za izgradnju Crkve ( Perfectae caritatis, 6).

ga potiču i otajstvenom apostolskom plodnošću promiču njegov rast. Tako su oni ures Crkve i izvor nebeskih milosti ( Perfectae caritatis, 7).

, tj. prema mjeri u kojoj cijeli Red i pojedini samostan odgovaraju na poziv da budu rasadište kršćanskog naroda ( Perfectae caritatis, 9).