da je, na primjer, Coelho otišao na ranč, a Nassar nastavio pisati, možemo samo nagađati. Taj kurtoazni podatak o piščevu odlasku bitan je za ovaj roman, jer gotovo sve u njemu vezano je za odlazak i možebitan povratak, za mistificiranje

specifičnog stila pisanja u kojem jedna rečenica traje čitavo poglavlje, prijevod treba suvislo zaokružiti dugu piščevu misao.Takav stil pisanja odjek ima u brazilskom neomodernizmu, pravcu u brazilskoj književnosti koji se pojavio

izgubili, a pisma u 4. knjizi zbog razloga čuvanja privatnosti tad još živih osoba samo su djelomice obuhvatila piščevu korespondenciju. Dugo se vjerovalo da je prvi dramski tekst Kamovljev dramska studija u tri scene Tragedija mozgova,

sebesvijesti i identiteta osim ukorijenjenosti u tijelu (što je navelo mnoge da proglase duhovnu srodnost piščevu s orijentalnom, hindu - budističkom metafizikom koja niječe zapadnu tradiciju jedinstva osobnosti); jasna je

o tome kako redatelj mora pokušati proniknuti i u sebi probuditi stanje duha, doživljaj i atmosferu što su prethodili piščevu stvaralačkom činu i na svoj način to prenijeti na pozornicu. Na povećoj vremenskoj udaljenosti, nakon što su u

riječima, lišiti se preobilja Držićeva raspusnoga jezičnog ruha, reducirati broj likova i ogoliti majstorsku piščevu dramaturgiju točno do one granice koja će omogućiti komunikaciju s američkom publikom, zadržati dakle ključne

je iz vukovarske bolnice i smaknut na Ovčari. piščevu djetinjstvu, prijateljima, životu, ratu i svijetu što nas okružuje jedina su književna ostavština Siniše

grada, kratke priče, premda pisane u takvim surovim i neljudskim uvjetima, odaju nježnu, meditativnu i suosjećajnu piščevu narav, kao i neupitni književni talent.

kao pomoćnik u tvornici laštila, a potom i kao odvjetnički pisar i novinski izvjestitelj. Godina 1836. značajna je u piščevu životu; početkom godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do tada

ponegdje ostati u nedoumici, zbog nedorečenosti ili neproničnosti nekoga dijela teksta. Isto tako treba imati na umu piščevu napomenu da su pripovijetke u Makovu zrnu pisane »po motivima kratkih priča Géze Csátha«, što znači da je naš autor

s jezikom piščevu priču. Samo, kojim riječima čitatelja uvesti u razgovor s jezikom? Nikojim. Stoga ovi prepjevani zlatni stihovi

književnika Iva Vojnovića obilježena je prošli tjedan u Zadru, u Novom kampusu Sveučilišta, otvaranjem izložbe o piščevu životu i djelu što ju je priredila Nacionalna i sveučilišna knjižnica iz Zagreba, te predstavljanjem triju knjiga "

hrvatske moderne u Zadru, naišao u zadarskim pismohranama na neobjavljenu, i u literaturi o Vojnoviću nepoznatu, piščevu rukopisnu građu, među kojom i zanimljivu korespondenciju. Tako sam godine 1979. u dubrovačkim« Analima »objavio

istočno od otoka Riou, u sektoru u kojem su mjesni ribari 1998. pronašli lančić za sat s imenom poznatog pisca, pripadao piščevu zrakoplovu. Nakon polemike o autentičnosti lančića, jedno je sigurno: Saint-Exuperyev zrakoplov srušio se u moru

sastavnica leži čar prikaza stare Kartage, kao i opisu razmaha bujnih strasti i atavizama koji su uzbuđivali piščevu maštu, najčešće svjesno ograničenu na prozaičnu malograđansku svakodnevnicu.