na tu molitvu, nijedna druga ti više ne? e biti važna. požalimo što smo uop? e i otišli nekamo i upoznali ljude koji su nam se bez upozorenja uvukli u život i srce, a zatim morali oti? i i

u našim mozgovima razlučuju dobro i zlo, lijepo i ružno, veselo i tužno. Ima takvih knjiga, danas napisanih, za koje požalimo što ih nismo morali čitati, onda kad je čitanje bilo moranje. Jer, spasilo bi nas to mnogih loših knjiga koje smo morali

nečije dijete plače ispod prozora. Uostalom kako kaže Marinko; ni nad sobom nekad nemamo potpunu kontrolu pa kasnije požalimo zbog reakcije ali teško je mijenjati se. Izgleda da mi ljudi moramo još puno učiti o sebi.

, Rovinja, pariških scena i sjevernofrancuske luke Le Havre. požalimo što ne možemo čuti originalne glasove velikih hollywoodskih zvijezda. Konkretno, Čuvari šume: Tajanstveni svijet,

. Skupa s krevetom iznijeli su je pod zidine Toulousea i živu spalili. Je li to greška? Nehotična radnja koju poslije požalimo ? Ne bih rekla. Nikako ne bih rekla. A reći Mi nismo znali bolje, nisu ni drugi. Za što je onda Crkva? A nakon tolikih

. Nema veze, bitno da se nešto dešava, da se mijenja. požalimo što smo ju poželjeli jer ispada da nam je ono prije, puno draže bilo. No, još je gore ako nam je dobro, a netko misli da bi nam

. više požalimo što nismo bili štedljiviji ili što smo propustili priliku spojiti mobitel na punjač. No, vijek baterije možete vrlo

toliko slatkiša ali ih svejedno jedemo potaknuti emocijama, spopada nas bijes zbog kojeg činimo stvari koje kasnije požalimo , temperamentnost nas tjera da činimo stvari bez razmišljanja i protiv onoga što znamo itd.

učiniti sretnim. Svi mi to tako često doživljavamo i osjećamo u svom životu i u životima svojih bližnjih. Tako često požalimo što smo krenuli putem zla, ali kotač života ne može se vratiti natrag: on ide samo naprijed i često je nemilosrdan i gazi

nešto drugačije. Nama je dobro, što imamo - imamo. Navikli smo da je to sve. Navikli smo se žaliti. Super je kad se požalimo . To donosi u kutiju mir. Navikli smo na patnju. To nas čini jednako vrijednima. Navikli smo da je mnogima isto kao i nama,

, sada je na nama red da vičemo, da po svjedočanstvu Isusove dragovoljne žrtve za spasenje svijeta zauzmemo jasan stav, požalimo za svoje grijehe i s njime krenemo Božjim putem, imajući već pred očima, nakon muka i križeva života, radost i milost

je dan, neki ga nazivaju i praznikom Odemo među ljude, a dođe ih, hvala dragom Bogu, sa svih strana, porazgovaramo se, požalimo jedni drugima i, ako je sreće, pazarimo Pa što bi svi mi koji se bavimo svinjogojstvom ili govedarstvom? Kome bismo

strpljenja, a mislim da što si stariji toga ti pomalo ponestaje. Htjeli smo to mladi "obaviti" i za sada nismo ni blizu da požalimo . Kakav je to gušt imati te male gnjavatore:) još da nam se i ovo drugo rodi zdravo pa da imamo svako svoje za gnjavljenje:)

nalaze posao, stječu pozicije..... požalimo : "Zašto baš ovdje, a ne negdje drugdje? "," Zašto baš ja, a ne netko drugi? "......

htjeli?« ljuti se penzioner s kojim katkad odigram partiju šaha u parku. Praznici. Uvijek kad se mi iz prosvjete nešto požalimo , guraju nam pod nos praznike. Pa, hajde da jednom zauvijek nešto raščistimo. Ponajprije, NEMAMO tri mjeseca praznika