iako to nisu - osjećaji kao što su naklonost, privrženost, divljenje, oduševljenje, obožavanje, privlačnost, požuda , vezanost, ovisnost, sklonost, bliskost, pripadnost, zaljubljenost, ushit, strast, intimnost, iskra,

. Prvu je pronašla Lijenost, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebičnost se nije trebalo niti

požudama i strastima, sebičnim i nesebičnim čuvstvima je neposredna ili posredna svrha, da uzdrže organsko ravnovjesje

nađe svoj ritam života. požuda , puni radosti zbog zaštićenosti i sigurnosti besmrtna života.

je ovdje, onda je cilj. pozuda , cista, nepatvorena muska pozuda.bog i blog, cha-cha, mig, mig

mi odrasli, preobraženi od Boga. požuda iščekujući Spasitelja, našega Isusa Krista.

noge prala, da je nevoljnima pomagala, da se svakom dobru djelu posve? ivala. 11 Mla? e pak udovice odbijaj jer kad ih požuda odvrati od Krista, ho? e se udati, 12 pa zasluže osudu što su pogazile prvotnu vjernost. 13 A uz to se, obilaze? i po ku? ama

hranu i odje? u, zadovoljimo se time. 9 Jer oni koji se ho? e bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. 10 Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše

3. svibnja): Nemate, jer ne molite. Molite, ali ne dobivate, jer molite sa zlom nakanom: da to protratite u svojim požudama ... Tko god hoće da bude prijatelj svijetu, postaje neprijatelj Bogu (Jak 4,3.4).

u jelu i piću, zavisti i ljubomore, škrtosti i oholosti, nečistoće i lijenosti i drugih zala. Svijet nas privlači, a požuda zarobljava. U grijehu smo rođeni. David kaže: U grijehu me zače majka moja (Ps 51,7). Krist je naš izbavitelj i

. Ponajprije nas želi vezati uz relativno dobro, kako bi nas odvojio od apsolutnoga. Ako se sotonskoj napasti pridruži požuda koja traži užitak, lako dolazi do grijeha. Tako se odvajamo od Boga.

na odricanje bez kojega nema rasta u duhovnome životu. Samo molitvom i uz Božju pomoć možemo pobijediti ovaj svijet, požudu i Sotonu. Sveti Pavao upozorava: Neprestano molite (usp. 1 Sol 5,16).

. Naime, Pismo jasno kaže da je čovjek « rob grijeha », « tjelesan, prodan pod grijeh », « od mesa, te izvršava požudu mesa ». Dakle, stvar je jasna, čovjek je po naravi nepodoban za pravednost. Dapače, želi grijeh, a čak i kad želi činiti

bez mjere, a i uz voljno obuzdavanje tijela, radi nekog misaonog iskustva ili koristi čovjek samo zadovoljava svoju « požudu ponosa zbog imetka tj. ponos života ». U tom posljednjem smislu čovjek je i religiozno biće koje kroz religiju postiže