, ovog istog 10. svibnja, Hrvati-katolici hrle na austrijski Bleiburg odati počast desetcima tisuća ' zarobljenika ' pobijenih bez suđenja. Neupitno, bio je to pravi Holokaust hrvatskog naroda, vojnika koji su se predali odloživši oružje ali

tog društva. (D. Borovčak) pobijenih " od Đurmanca do Macelja, na petosatno pješačenje i molitve, odazvalo se oko tristotine hodočasnika. Maceljski

pješačenje i molitve, odazvalo se oko tristotine hodočasnika. Maceljski križni put hodočasti se pod imenom "Stopama pobijenih ", upravo kako bi noviji naraštaji shvatili veličinu tragedije krvavog pokolja u Maceljskoj gori. Potrebno je stalno

srbočetnoic nakon rata zatočili i pobili Hrvate o čemu je govorio i Goldstein. Istovremeno je Hrvata bilo 3 % manje, i to pobijenih od srbokomunista i hrvatskih orjunaša tzv. partizana. Ista je situacija danas i u Bosni gdje se jedino broj Hrvata

koji je u Glinskim Poljanama spaljen. Ne spominje nitko ni ubojstva djece vojnika, starih od 15 do 16 godina, pobijenih kad je Vukovar pao, kao i cijele nogometne ekipe Radničkog iz Vukovara. Tada je ubijeno i sedmero osoba rođenih u 19.

negirati genocid u Srebrenici kada je Vlada Republike Srpske na svojoj sednici usvojila i overila spisak od 7800 pobijenih Muslimana u Srebrenici po imenu i prezimenu, i time prihvatila počinjeni zločin kao nesporno delo njene vojske i

kao časne zadovoljštine žrtvi i jamstva blagoslovljene budućnosti. Zbog institucijskog prikrivanja, točan broj pobijenih Hrvata do danas je ostao nepoznat, ali je vrijedno spomenuti, da britanski obavještajni dokumenti bilježe zbjeg od

. (...) Mjesta mučenja, ubojstva i grobovi njih dvanaestorice do danas su nepoznati (...) fra Ante Marić, Stopama pobijenih

iz ovog prvog kršnog zavičaja - Zadro, Sablić, Naletilić, Barbarić, Buntić isl... pobijenih , prošetali kompleksom (šteta da je sve drugo zbog blagdana bili zatvoreno), obišli grad ne izlazeći iz automobila jer

, zajedničko je ime za stotine tisuća izdanih, predanih, poniženih razmijenjenih, na najgrozniji način mučenih i pobijenih muškaraca, žena i djece svih dobi i životnih sudbina, svjetonazora i narodnosti, a najviše Hrvata. ' Bleiburg i

aprila srušen je spomenik u Varivodama, podignut prije nekoliko godina u tužnu čast devetoro starih Srba i Srpkinja, pobijenih u tom zabitom selu poslije Oluje. Zapravo, jedva da se može govoriti o spomeniku. Drveni križ, visok zajedno s

i sahrani ih u kabure memorijalnog kompleksa u Potočarima. Da konačno pronađu svoj mir. Za pretpostaviti je da dio pobijenih Bošnjaka nikada, bar za našeg života, niti neće biti pronađeni. Nije potrebno trošiti riječi govoreći o težini

po ulicama, kao što to biva kad je 11.07. na vratima ali, valjda ćemo dočekati da taj dan, prije svega zbog svih nevino pobijenih , svi zajedno bez obzira na ime i prezime, dostojno obilježimo? Tko zna??

su bili vjernici, katolici i Hrvati. I svatko koji je dao svoj život za ove vrijednosti može se nazvati mučenikom.. pobijenih Hrvata u II. svjetskom ratu, i nakon II. svjetskog rata, bio je veoma velik. Početak sustavnog pokolja ljudi bio je u

da sa tvoga puta ne skrećemo... "Mediji to, uključujući državnu televiziju, s ponosom prenose u domove i obitelji pobijenih i zatvaranih, ne shvaćajući da je to protuzakonito, nehumano, neukusno i konačno da se radi o govoru mržnje koji