u zemlju od stida, uzmem nešto mucati od parnih strojeva i šta vam ja znam. - No znam, znam - pobrza on - ali mašinu vuku konji ... Onda ja opet, da izvučem i sebe i njega iz škripca, počnem nešto

za ćošak tétkova dvora ustavi konja pred ogradom Krupićeva vrta. Privezav zelenka za stobor , pobrza kroz vrt prema zlatarevoj kući. U vrtu ni duše, ni duše pred kućom. Zabrinu se mladić. » Ah evo ga ,

čelo u hladnu zemlju. Skoči, pohiti u grad. » Sedlajte konja «, zaviknu. Poklopi zelenka i pobrza u šumu kao da su ga gonili pakleni dusi. Tiha bijaše večer. Ni zuka čuti. Gustim granjem

drugu, » ne treba mi te, ti si vojnik. Spasi se. Evo ti i moga konja. « Neznanik skoči s konja i pobrza u zlatarovu kuću. Dora bijaše sama. Blijeda od straha molila boga za svoga oca da ga mine smrtna

, a sad? ... Zašto ne i sad? Tko mi šta može, tko? - priupita. Digne se. Bez ikakova razmišljanja pobrza konjima, otputa ih, povuče kolima i zapregne. Zatim skoči u kola i potjera konje preko šljivika

razumio ... ja neću nikada za Salka .. ni živa ni mrtva ... A on je htjede ogrliti, ali se ona otrže i pobrza da dostigne svoje drugarice što već odmakoše pred njom. V. Od toga dana nastade teška borba u

lijerova cvijeta. Svak čas poskoči prozoru da vidi ide li dragi, a kad ga otuda nije zagledala , pobrza u vrt. - Ali je nesmiljen - šaptaše sama sobom, zna kolikom ga čežnjom očekujem, a on još sveudilj

šapću molitvu Gospodnju. - Zbogom Dođite skoro, dođite - sutra - pa istrgnu ruku, uhvati Janu i pobrza hrlo prema gradu. Svijet se je pred njom miješao, nebo i zemlja se splinuše, i kroz plač zajeca

odavna poznato mu lice krajišnika, ali se brzo osvijesti sjetiv se da je čovjek slijep pak pobrza da mine uz čovjeka i da se spusti niz drugu stranu brijega. - Stoj - zagrmi ujedanput slijepac .

odjeven uz brdo primiče kućištu - mamo, mamice Evo gosta Lovro ide Duše moje Lovro, mamice - i pobrza nizbrdo pred došljaka. Otac pođe za njom, a majka osovi glavu i spusti ruke u krilo. Drhtala je .

nego će leći, skoči još jednom u sobu k staroj mami i srdačno je izljubi, a onda ovako u košulji pobrza opet u svoju sobu, spusti se pred posteljom na koljena, uzdigne sklopljene ruke prama slici

i u sebi nosio nešto vlažno i opet suho, sve se to Dorice neugodno doimalo te malo da ne zaplače . Pobrza i hitro uniđe u crkvu. Dakako i ovdje joj bilo strašljivo. Vanjsko je svjetlo tek donekle

Dorica se preplaši da će je bura zateći još prije nego stigne u Muhakovec, no opet se ne vrati nego pobrza korake. Žudnja za Jankom bijaše tolika da se je rado izvrgla nepogodi. I mada joj je vjetar od

i lupanjem okovanih kopita pokazivali su nestrpljivost. Kaj se tu sjeti i svoga konja pa pobrza onamo, gdje ga je bio pustio, da mu ga drug pridrži i čuva. Uto je dolazio odozgo iz grada

. Dominikanac nagnu glavu, i njegov gondolijer zakrenu u malen kanal kraj palače. Neznanik pobrza uz kamene stube i otvori naglo vratašca na lijevoj strani. Tu sjeđaše, pišući za stolom, visok ,