je dio hrvatskih imena nastao u 19. stoljeću (neki i ranije) prevođenjem stranih, u procesu pohrvaćenja . Otud i Krunoslava, Vatroslav, Ognjeslav, Vjekoslav,..

zavoda na hrvatski, zavod su izdržavali Srbi katolici pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i

. pohrvaćenje srpskog jezika, u cilju stvaranja vojvođanskog jezika.

) došao ne kao naručen, nego kao poručen... pohrvaćenja dijela teksta postaje krajnje upitnim. Tomu valja dodati, da su se dogodile, slučajno ili ne, i

kulu splitskom nadbiskupu. pohrvaćenja bilježi od 11. stoljeća kada brojni gradski odličnici imaju hrvatska imena.

stranke, kojoj je sredinom 19. stoljeća pripadala većina Splićana, mnogi su i nakon pohrvaćenja Općine cijenili djela Antuna Bajamontijeva i poštovali ga, čak i kao političkog protivnika. I

desetljeća nadmašilo je sve snove Pavelića, Budaka i njihovih ustaških sljedbenika. Proces pohrvaćenja i pokatoličenja je u punom jeku, a samo tijekom posljednjeg desetljeća prošlog stoljeća to je

proces afirmacije narodnog jezika u javnom životu pokrajine, što će ubrzo (1880.) i dovesti do pohrvaćenja splitske gimnazije. A austrijska velikodušnost nije mogla sebi priuštiti luksuz da uzdržava

stranke, kojoj je sredinom 19. stoljeća pripadala znatna većina Splićana, a i nakon pohrvaćenja Općine ostalo ih je mnogo koji nisu prestali cijeniti djela toga istaknutog čovjeka i

, Dragoljub Zbiljić, pak smatra da se u Vojvodini već dulje vrijeme događa zatiranje ćirilice i pohrvaćenje srpskog jezika s ciljem stvaranja novog ' vojvođanskog jezika ' koji bi ličio na hrvatsku

LEGO kockice. pohrvaćenja splitskih srednjih škola

svehrvatstvu. U doba kad su već postojale dve države pod srpskim imenom, ova ideja pohrvacenja svih Juznih Slovena, stanoviste negiranja Srba i Slovenaca u istinu je predstavljala

u strukturu hrvatskog jezika da su time prihvatljive. pohrvaćenju « određenih riječi i izraza?

stvaranja vojvođanskog jezika. pohrvaćenja srpskog jezika i zatiranja ćirilice u Vojvodini netko pokušava izdvojiti jezički

povezanosti gradova s Crkvom i vladarima, bilo domaćim ili stranim, te proces slaviziranja ( pohrvaćenja ) dalmatinskih gradova od vremena Bizanta pa do Austro-Ugarske. Marija D. Anderle (Wiesbaden