slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza pojavlja u sličnom kontekstu kao "pollione".
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
i pjevačkog trokuta bio je pouzdan, siguran, silno emotivan i uvjerljiv Miljenko Đuran u ulozi rimskog prokonzula Pollionea , a basovsku ulogu druida Orovesa moćno je otpjevao Berislav Puškarić. Kad čuje tako sjajnu Normu i Adalgisu u izvedbi
, koja postojano, bez padova i kriza, traje dugi niz godina. Sada uz nju, prvi put u Normi, nastupaju tenor José Cura kao Pollione i mezzosopranistica Elina Garanča kao Adalgisa. Dirigira Editin suprug Friedrich Haider. José Cura između
Velika druidska svećenica Norma prekršila je svećenički zavjet čistoće, zaljubila se u rimskog prokonzula u Galiji, Pollionea i s njim ima dvoje djece. No on se zagledao u mlađu svećenicu Adalgisu i spreman je napustiti Normu i s Adalgisom otići u
i spreman je napustiti Normu i s Adalgisom otići u Rim. Na kraju će Norma optužiti samu sebe za grijeh koji je počinila, Pollione će se pokajati, i oboje će zajedno otići u smrt. Slavni njemački filozof Arthur Schopenhauer (1788 - 1860) izjavio je da
Grisi (1811 - 1869), pjevala je Adalgisu, a prvi herojski tenor ranog belkanta, Domenico Donzelli (1790 - 1873), bio je Pollione . Manje poznati Vincenzo Negrini pjevao je Orovesa. Scenska rješenja je priredio poznati scenograf, arhitekt i
rješenja Dinke Jeričević i Ike Škomrlj. Cjelokupnom uspjehu pridonijeli su sjajni Viktor Bušljeta kao Pollione i Ivan Stefanov kao Oroveso. Norma je i repertoarno značila pomak. Utrla je put Nabuccu i Macbethu i ranom talijanskom
Benića u režiji Mladena Sabljića s Venetom Janevom Iveljić u naslovnoj ulozi. Adalgisa je bila Anđelka Rušin, Pollione Viktor Bušljeta a Oroveso Dinko Lupi. U daljim predstavama Normu je pjevala još jedna velika umjetnica Mirella Toić.
, ako protagonistica nije od formata. Ne pomažu (ali i ne odmažu) ni pjevački dobar ali jednodimenzionalan u izrazu Pollione Rafaela Rojasa, ni u ovoj koncepciji pobjednička ratnica Dubravka Šeparović-Mušović kao Adalgisa, u ulozi u kojoj se
, doduše, ima i ratničkog i krvi, ali ipak ne toliko da bi taj element bio toliko dominantan, da bi Adalgisa na kraju ubila Pollionea , Normu i njihovu djecu i tako iskočila u prvi plan. Zar se to može iščitati iz partiture, u kojoj je ona ustvari sporedan
može iščitati iz partiture, u kojoj je ona ustvari sporedan lik, potreban tek toliko koliko sudjeluje u odnosu Norme i Pollionea , pa je u finalu više ni nema. Korespondira li ova Himmelmannova režija s Bellinijevom glazbom? Ja mislim da ne.
me jako dojmila kao vrlo dobra predstava s vrlo dobrim pjevačima. Sjećam se i odlične Norme s Mirellom Toić, pa bi me i Pollione zanimao. Da, i Rodolfo u La Bohème.
posebnom unutarnjom energijom koja nadahnjuje svaki njezin korak. Pollione . Navikli da ga gledamo koliko nam to dopušta zagrebačka Opera uglavnom u ulogama u kojima njegova iznimna kreativnost
i njezine pratilje, čija je odjeća imala topliju, zagasito ružičastu nijansu. S druge su strane Rimljani na čelu s Pollioneom bili bitno obilježeni crvenom bojom. Bio je to skladan vizualno-psihološki kontrast.
, dakle, prvu Normu s glasovima kao što su bili Pasta, Grisi i Domenico Donzelli (1790 - 1873), koji je prvi pjevao Pollionea .
po sebi, treba je napraviti u interpretaciji. Adalgisa je mla đ a od Norme i to je svježa mlada djevojka, naposljetku Pollione se u nju zbog toga i zaljubi. Ako je Adalgisa starija od Norme s mnogo težim i robusnijim glasom, jasno je da nešto nije u